Odlukom Ustavnog suda, Vlada Kantona Sarajevo dužna je zaštićenom svjedoku “B” i zaštićenom svjedoku “N” u roku od tri mjeseca od
dostavljanja ove odluke isplatiti iznos od po 5.000 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na privatni život, uz
obavezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa.
“Nalaže se Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine, Kantonalnom sudu u Sarajevu i Općinskom sudu u Sarajevu da najkasnije u roku od šest mjeseci od dana dostavljanja ove odluke preduzmu odgovarajuće mjere iz svoje nadležnosti radi reguliranja pravila postupanja u predmetima, van krivičnog postupka, koji zahtijevaju zaštitu identiteta stranaka zbog njihovog statusa zaštićenih svjedoka”, navodi Ustavni sud.
Odlukom Ustavnog suda Bosne i Hercegovine navodi se da su apelantice imale status zaštićenih svjedoka te da su bile žrtve seksualnog nasilja u ratu. One su bile svjedokinje protiv optuženog u krivičnom postupku pred Sudom BiH.
“Pravosnažnom presudom Suda BiH osuđeni je kao pripadnik Vojske Srpske republike Bosne i Hercegovine osuđen da je radnjama
opisanim u izreci presude, između ostalog i silovanjem apelantica, počinio krivično djelo zločina protiv čovječnosti te je osuđen na kaznu dugotrajnog zatvora”, piše u odluci.
Da bi pokrenule parnični postupak, punomoćnici svjedoka su zatražili da Sud BiH objelodani njihove podatke u tu svrhu, što je Sud i učinio, naloživši svima da te podatke čuvaju kao službenu tajnu i da se tokom daljnjih postupaka isključi javnost.
“U podnesku je navedeno i da je radi zaštite službenika nadležnog suda i punomoćnika apelantica neophodno da se tužba podnese na
taj način, odnosno da se kroz CMS (sistem za automatsko upravljanje predmetima u sudovima) uvede ime apelantica pod pseudonimom koji im je dodijeljen u krivičnom postupku”, navodi se u dijelu odluke u kom se opisuje kako je upućen predmet u tužbi pred Općinskim sudom.
Po donošenju presude, nakon navođenja imena suda i postupajuće sutkinje, kao tužiteljice navedene su apelantice s njihovim imenom i prezimenom i njihove adrese te pseudonimi, odnosno oznake “B” i “N”. Kantonalni sud je potom odbacio tužbu apelantica, ponavljajući opet njihove podatke u presudi, kao i u dopisu u kom vraćaju spis uz drugostepenu odluku.
“U odgovoru na reviziju tužene navedena su imena i prezimena apelantica. U dopisu Općinskog suda kojim je Vrhovnom sudu dostavljen spis predmeta povodom revizije navedena su imena i prezimena apelantica i njihove adrese”, navodi Ustavni sud, kao i da su u dopisu Općinskog suda, kojim je punomoćnici apelantica dostavljena presuda Vrhovnog suda, navedena su imena i prezimena apelantica i njihove adrese.
Ustavni sud dodaje da se Kantonalni sud nije izjasnio, dok su Vrhovni i Općinski sud ukazali da su apelantice u CMS-u označene kao
“B” i “N”, a Vrhovni sud dodatno da osporena presuda nije objavljena u internoj mreži, niti je osnovom interneta objavljena u bazi sudskih odluka tog suda, a niti je izdat kod za pristup van suda.
“Ustavni sud nema razloga da sumnja u navode Vrhovnog i Općinskog suda. Međutim, sama okolnost da su u uvodima presuda navedeni lični podaci apelantica znači i potencijalnu opasnost da treća lica dobiju uvid u presude i saznaju njihov identitet”, navodi se u odluci, kao i da se opasnost povećala objavljivanjem u drugim dopisima njihovih podataka.
Nije sporno da su apelantice u CMS-u označene pod pseudonimima, piše Ustavni sud, ali sporna, i na šta apelantice ukazuju, jeste činjenica da su u presudama redovnih sudova objavljeni njihovi lični podaci jer ne postoji jasan propis koji bi regulirao pitanje zaštite ličnih
podataka zaštićenih svjedoka u odlukama redovnih sudova van krivičnog postupka.
“Tako da je u konkretnom postupku bila neophodna posebna pažnja sudova kako bi se spriječila njihova sekundarna viktimizacija i stigmatizacija”, navedeno je, između ostalog, u odluci kojom je utvrđeno da su prekršena prava apelantica na privatni život.
Žrtve ratnih zločina kreću od krivičnog postupka, a njihovi tužbeni zahtjevi za obeštećenje budu upućeni na parnični postupak koji, prema našem Zakonu o parničnom postupku, ne poznaje mjere zaštite identiteta, kažu iz TRIAL Internationala, organizacija za zaštitu žrtava međunarodnih zločina.
“Ukoliko žrtva ratnog zločina želi da ostvari ovo pravo, mora ili da otkrije identitet ili da odustane od svog tužbenog zahtjeva jer se to pitanje nije riješilo unutar krivičnog postupka”, rekla je Ajna Mahmić iz TRIAL Internationala.
Ova je odluka važan korak jer nalaže sudovima u BiH da uspostave jasna pravila za zaštitu žrtava i zaštićenih svjedoka u svim postupcima, a ne samo krivičnim.
Vrhovni sud Federacije BiH, Kantonalni i Općinski sud u Sarajevu dužni su donijeti pravila o načinu evidentiranja i anonimizacije ličnih podataka u sistemu automatske dodjele predmeta, što bi, prema Mahmić, znatno olakšalo pravnu zaštitu svjedoka ratnih zločina.
“Ne znam da li ovo može da donese neko konkretno rješenje u budućnosti ili da u potunosti eleminiše ovu praksu, ali zasigurno da je prva pozitivna odluka ove prirode nakon dugog niza godina”, kaže Mahmić, pravna savjetnica.
Ona navodi da je naredni korak na Visokom sudskom i tužilačkom vijeću da kreira neki vid uputstava za sve sudove kako bi se ujednačila praksa prema presudi Ustavnog suda BiH.
“Rekla bih da je generalni zaključak kako primjenjivo zakonodavstvo u konkretnom slučaju ne predviđa dovoljan nivo zaštite identiteta ugroženih svjedoka, ali i da ne omogućava zastićenim svjedocima puni pristup pravima poput onog na obeštećenje, s čim u vezi je jasno da je potrebno donijeti kako novi propis koji bi regulisao pitanje zaštite ličnih podataka zaštićenih svjedoka u odlukama redovnih sudova van krivičnog postupka, tako i izmjene i dopune postojećeg Zakona o parničnom postupku”, kaže Mahmić.
Zajednička advokatska kancelarija “Amer i Dženita Homarac” zastupala je apelantice u ovom predmetu. Amer Homarac kaže da usvajanje ove apelacije ima poseban značaj jer pokazuje ozbiljnost potrebe zaštite podataka.
“Smatram da će ona imati efekta kod ozbiljnosti shvatanja potrebe zaštite identiteta i podataka žrtava, pogotovo kada su one štićene na način da su im izrečene takve mjere zaštite”, kaže za Detektor.
