“Zašto se silovanje koristi kao oružje”, bilo je pitanje koje je zanimalo Skjelsbæk kada je stigla u BiH da radi istraživanje o seksualnom nasilju u ratu.
“Da li se to nasilje koristilo više u Bosni nego u nekim ranijim sukobima koje smo poznavali? Ili je možda samo izvještavanje bilo drugačije, a ne sam fenomen? I tako sam postala zainteresovana da saznam više o tim pitanjima kao dio svog istraživanja”, kazala je.
Na osnovu intervjua sa socijalnim radnicima, psiholozima, zdravstvenim stručnjacima i preživjelima, te razgovora sa mladima o tome kako je odrastati u društvu u kojem je nasilje bilo rašireno tokom rata, napisala je doktorsku disertaciju i objavila knjigu 2012. godine pod nazivom “Politička strana rata iz Bosne i Hercegovine”.
Akademska knjiga poslužila je Skjelsbæk da nastavi istraživati ovu temu, tako je prošle godine objavljena knjiga “Sarajevske ruže: Posljedice rata u Bosni”, koja je bila nominovana za najbolju publicističku Knjigu u Norveškoj za 2024.
“Iskustva žena u ratu dugo su bila neka vrsta sporedne teme u političkim sukobima. Politika je uvijek bila o ljudima s oružjem, onima koji pregovaraju o miru, i tako dalje. Ali situacija u Bosni i Hercegovini je to promijenila jer je šteta koja je nanesena kroz taj konflikt bila nešto sasvim novo. To je, zapravo, nova dimenzija koju je donijela BiH”, kazala je i dodala da je ovo promijenilo način na koji razmišlja o rodnim pitanjima u oružanim sukobima.
Prema riječima Skjelsbæk, seksualno nasilje povezano s ratom ima dugoročne posljedice.
“Djeca se rađaju, pogođeno je reproduktivno zdravlje, a i muškarci koji su bili žrtve seksualnog nasilja mogu imati poteškoće u kasnijem životu”, kazala je.
U BiH je prvi put čula da su postojali “logori za silovanja”, te da su silovani muškarci, što su potvrdile i presude pred Haškim tribunalom.
“Mladi muškarci javno govore da su bili žrtve seksualnog nasilja, to je nešto novo, što nisam vidjela u drugim zemljama”, rekla je za Detektor.
Na početku rata u Ukrajini, kako kaže, u prvim sedmicama bilo je izvještavanja o seksualnom nasilju, ranije bi takve informacije izlazile mnogo kasnije nakon sukoba.
“To je nešto novo – da su izvještaji o masovnim silovanjima počeli vrlo rano. Mislim da su aktivisti za ljudska prava, istraživači i novinari naučili iz bosanskog iskustva da moramo postavljati ta pitanja odmah, da moramo dokumentovati što ranije, jer će možda biti potrebno za krivično gonjenje, za dokaze, a i zbog trudnoća, djece”, smatra ona.
Iskustva iz BiH su oblikovale cijeli način na koji međunarodna zajednica drugačije razmišlja o pitanju ratnog seksualnog silovanja.
Detektorova sagovornica trenutno radi na istraživanju o djeci rođenoj kao posljedica ratnog seksualnog nasilja.
Njihova želja za nastavkom života u Bosni i Hercegovini daje nadu u budućnost BiH, kaže ona.
“Ono što je posebno u poređenju s drugom djecom rođenom u ratu jeste da ova djeca u Bosni i Hercegovini govore javno i predstavljaju se svijetu već u mladim godinama. U Norveškoj, Danskoj, Njemačkoj, Francuskoj, Nizozemskoj, tamo je bilo djece koju su začeli njemački vojnici ili, u slučaju Njemačke, vojnici Crvene armije. Oni su odrastali kao ‘djeca neprijatelja”, govori Skjelsbæk.
“Mnogi od njih imali su vrlo težak život, ali nisu počeli međusobno razgovarati, organizovati se ili pronalaziti jedni druge, pružati podršku, sve dok nisu imali 50-60 godina često tek kada su im roditelji već bili mrtvi”, pojašnjava Skjelsbæk i dodaje da u Ruandi postoje grupe djece rođene iz ratnih silovanja, ali se nisu brzo organizovali kao djeca iz BiH.
“Činjenica da su lobirali za novi zakon kojim su prepoznati kao civilne žrtve rata, taj zakon postoji samo u BiH, ali sada i u Ukrajini, to je nešto sasvim novo u zakonodavstvu”, kaže ona.
Djeca rođena iz ratnog seksualnog nasilja prepoznata su samo u jednom dijelu BiH kao civilne žrtve rata, dok u Republici Srpskoj takav zakon ne postoji, ali svijet kako kaže profesorica gleda BiH kao primjer.
Ni svi kantoni u Federaciji ne primjenjuju odredbe ovog zakona, pisao je ranije Detektor.
U novom istraživanju profesorica Skjelsbæk poredi tri generacije ratne djece u Evrope, posmatrajući period od Drugog svjetskog rata u Norveškoj, Danskoj i Njemačkoj, osobe koje sada imaju 80 godina.
“Proučavamo djecu koju su rodile žene stranih boraca takozvane Islamske države (ISIS). Ta djeca su donekle drugačija, ali su često percipirana kao ‘djeca neprijatelja’. Dakle, proučavamo kako su javne rasprave vođene u Norveškoj, Danskoj, Njemačkoj, Bosni i Hercegovini i na Kosovu o povratku te djece”, rekla je i dodaje da često primjećuju da su vlasti u Norveškoj i Danskoj željele odvojiti majke od djece.
“Dok su bili u užasnim kampovima u Siriji i Iraku, bilo je nekoliko norveških majki i djece s norveškim državljanstvom. Norveška vlada je htjela vratiti djecu, ali ostaviti majke tamo. U Danskoj su majkama čak oduzimali državljanstvo”, objašnjava.
Problemi se javljaju u Ukrajini koja ima vrlo malo tačnih podataka o broju ljudi koji su bili žrtve seksualnog nasilja. U toj zemlji žene koje su rano saznale za trudnoću mogu je prekinuti.
“Ali za one koje su izbjegle, recimo u Poljsku, gdje su abortusi zabranjeni, situacija je bila drugačija”, kaže.
Profesorica Skjelsbæk kaže da iz dosadašnjih istraživanja može zaključiti da bol ne nestaje, te da su dugoročni efekti strašni, živi se sa traumama koje se mogu aktivirati novim događajima.
“Kao posmatrač Bosne svih ovih godina, moram reći politički gledano da je Dejtonski sporazum učvrstio etničku logiku u političkom sistemu, što na neki način održava iste podjele koje su bile dio rata. I zaista ne znam kako se iz toga može izaći”, smatra Skjelsbæk.
U razgovoru je navela i da smatra da pojava dvije škole pod jednim krovom mora da bude ukinuta zbog budućnosti mladih u BiH. Dobar obrazovni sistem i radna mjesta daju garanciju da bi ljudi ostali, a ako svi odlaze teško je vjerovati u budućnost.
“Nadam se da će se politička situacija nekako razriješiti, da će se preći s te etničke logike na drugačiji, uključiviji način razmišljanja, i da će se ljudi osjećati dijelom evropske zajednice — ravnopravno, onako kako i trebaju”, poručila je.
