Snimci iz pilotskih kabina, infracrvenih kamera i udari “nekih” cijevi, su prizori na koje su gledatelji navikli od zapadnih medija još od Prvog zaljevskog rata ‘90-ih godina.
Dok mediji na Balkanu prate takve sadržaje, uključuju se vanredne vijesti, pokreću se uživo blogovi koji omogućavaju praćenje “iz minute u minutu”, ali u toj brzini, često se gubi krucijalni kontekst.
“Mi u tom trenutku nismo vidjeli osim onoga što su nam prikazivali. Nismo vidjeli razmjere stradanja civila, razmjere štete na infrastrukturi, nismo vidjeli ništa što je patnja jednoga naroda koji se nalazi pod tim bombama, bez obzira je li to iranski narod, izraelski narod ili to narod koji živi u zemljama u okruženju zemljama zaliva koje su se našle isto tako na udaru”, rekao je Obrenović.
Kritičko novinarstvo, smatra Obrenović, na početku napada nije postojalo.
“Nije postojalo nikakvo propitivanje prije svega američkih medija. Zašto je taj rat pokrenut? Zbog čega je Trump krenuo u tu avanturu? Kakve će posljedice imati cijeli svijet, jer cijeli svijet ima posljedice u svakom ratu. Kasnije ćemo saznati da ima diskrecijsko pravo, je li imao odobrenje Kongresa. Nije, ali eto, onda se on poziva na to diskrecijsko pravo iako on to baš ne zna najbolje objasniti. U pravilu, čim se dogodi prva žrtva na strani onoga koji je pokrenuo taj rat, e onda se počinju postavljati pitanja. I onda se pojavljuje kritičko novinarstvo”, kaže on.
Pitanja koja se neminovno trebaju postaviti, kaže Obrenović su, zašto je rat počeo, kako će se završiti i kakva će se cijena platiti ljudskim životima, te koliko će milijardi rat koštati.
“Možemo samo zamisliti što se sve za taj novac moglo kupiti, što se za taj novac moglo raditi, koliko se moglo gladnih nahraniti, koliko se moglo uraditi pozitivnih stvari, a ne demonstrirati svoju nadmoć, demonstrirati oružje. Sad se te iste milijarde troše u silnim eksplozijama, u tim napadima”, objašnjava.
Prema riječima Obrenovića, ubrzo se izvještavanje američkih medija promijenilo, te su se počele slati jasne poruke šta se medijima može desiti ako budu “propitivali”, što je jedan od načina kako se kritičko novinarstvo pokušalo ugušiti.
BiH ima manji broj kritičkih medija
Al Jazeera Balkans studio. Foto: Detektor
Zatvaranjem Al Jazeere Balkans, Bosna i Hercegovina je ostala uskraćena za informacije sa Bliskog istoka.
“Prvo što mi je bila pomisao kada je još jedan rat u toj regiji počeo. Kakva je šteta što više nema Al Jazeere na ovom prostoru? Postoji još uvijek, naravno Al Jazeera English koju možemo pratiti, ali kolika je kolika je šteta da naša publika, jer ne znaju svi engleski, ne znaju svi naći, ne znaju svi možda ni pratiti ni shvatiti što zapravo Al Jazeera English govori. Ali to je Al Jazeera Balkans znala prenijeti, ona je znala prenijeti da je važno ko kaže, šta taj neko koji je nešto rekao kaže, zašto to kaže, i da ti da jednu kompletnu sliku i jednostavno suzbije svu opasnost na najmanju moguću mjeru. Ta najmanja moguća mjera je dakle, upravo ovo što govorite opasnost od dezinformacija”, rekao je.
Čitanjem informacija sa društvenih mreža, beskonačnim skrolanjem, ne može se očekivati da će svako znati prepoznati manipulativno novinarstvo, kako kaže nepošteno novinarstvo.
“Vrlo često to su prerađeni izvještaji vojske ili od riječi do riječi. Ono što vojska američko izraelsko- iranska, bilo koja. Jednostavno, ljudi nisu sigurni koliko je ta informacija sad potpuna. Ono je potpuna djelomično. Ali treba mi još, treba mi druga strana, treba mi treća strana. Trebam znati šta je sve tu da bih ja mogao donijeti zaključak. Što je recept za sve to? Čitanje, čitanje i ništa drugo nego čitanje”, priča.
Upoređivanjem različitih medija, umjesto skolanja, potrebno je analizirati šta su drugi pisali, te potom naći suštinu svega. Drugi korak je kako kaže edukacija-a to trebaju biti mediji.
Krajem februara ove godine, Sjedinjene Američke Države (SAD) i Izrael pokrenuli su koordinirane zračne napade na Iran. Iako su napadi bili usmjereni na ključne iranske vojne kapacitete, stradali su civili. Iran je pokrenuo napade širom svijeta gdje se nalaze vojne baze SAD-a i Izraela. Mediji u BiH su prenosili sadržaj koji je generisala vještačka inteligencija.
Izgubljeni fokus na žrtvama
Mladen Obrenović, dugogodišnji novinar i urednik. Foto: Detektor.
Obrenović pojašnjava da je temelj novinarstva provjera činjenica, te da se novinar mora danas naći i u ulozi factchekera.
“Moramo biti barem elementarno educirani u tome kako prepoznati nešto što je fejk, nešto što je dezinformacija nešto što nije baš tako kako jeste, jer hajde probaj ne povjerovati na prvu. Evo primjera, je li Natanjahu živ ili nije. On sipa neku svoju jutarnju kafu, vidite, on otpije gutljaj kafe i nakon toga u šolji isto toliko kafe koliko je bilo dakle, AL. Probaj sam, što se kaže, sa zrnom soli u glavi razmisliti o tome da li je baš ta informacija koje ti je ponuđena i snimak, da li je on zaista stvaran?”, poručuje Obrenović.
“To stvara priličnu konfuziju, jer zašto bih ja pored svih svojih problema morao u nekom trenutku baviti time očekujući da će novinari raditi taj posao i da će njihovi urednici isto tako raditi posao”, dodaje on.
U Iranu bombardovana je škola, a ubijeno je više od 100 djevojčica. Praćenjem vijesti koje su dolazile jedna za drugom, izgubila se vijest koja kako kaže Obrenović se nije smjela izaći iz fokusa.
“Dogodilo se da su im zastarjele mape u što nitko ne, a nitko zapravo jednostavno moraš biti jako naivan da povjeruješ u takvu stvar. Jednostavno je nakon možda 15 dana pokrenuta istraga. Nitko to ne komentira i nitko o tome ne priča. Ali to je to ona stara priča da žrtve nisu svuda žrtve”, objašnjava
Nigdje se ne daje dostojna pažnja u medijima, niti se cijeli slučaj ispratio do kraja jer nikome kako kaže nije stalo do iranskih djevojčica.
“E pa nije baš tako ni mi koji imamo iskustvo, nedavno iskustvo prije 30 godina znamo itekako koliko se teško nosimo sa svim tim posljedicama svih tih zločina koji su se dogodili, bez obzira jesu li i jesu li u tim zločinima poginula djeca ili starci ili civili definitivno nevini ljudi. Dakle, o tome se treba itekako govoriti. To treba itekako potencirati i recimo, to bismo mi, dakle, mi kao netko tko je iskusio sve tegobe rata trebali potencirati i u tome cijelo vrijeme cijelo vrijeme izvještavati”, poručio je.
