Kraj je septembra, na ulazu u mostarsku bolnicu, pored panoa sa slikama nasmijanih beba i stola na kome su poredani mali plastični fetusi, Danijela Mustapić se moli za “očuvanje života”. Dok stoji pored mjesta gdje žene kojima treba abortus ulaze u bolnicu, Mustapić kaže da joj je to životna misija – smanjiti broj abortusa.
“To me ispunjava, čini sretnom, nekako čovjek se na kraju dana osjeća zadovoljan, osjeća da je učinio nešto vrijedno”, kazala je Mustapić.
Ova članica inicijative protiv abortusa ne želi samo promijeniti mišljenje nekih žena o ovom medicinskom zahvatu. Ona ga želi zakonski zabraniti i ograničiti prava drugih žena.
Priključila se inicijativi iz vjerskih i moralnih ubjeđenja jer smatra važnom borbu za očuvanje života. Kada je pitamo zašto želi drugim ženama ograničiti prava koja su im već zakonom garantovana, Mustapić naglo prekida razgovor.
“Svako ima pravo na svoje mišljenje”, kazala je.
Na otvaranju ovogodišnje kampanje “40 dana za život” ispred bolnice u Mostaru u ime organizatora su govorile uglavnom žene. Među onima koji su došli da se mole također je više žena nego muškaraca.
“Žene brže utiču na izbore i odluke žena, jer šire poruke da je to njihova odgovornost i uloga u društvu, da sačuvaju porodicu, da nastave lozu”, objašnjava psihoterapeutkinja i direktorica Fondacije “Krila nade“ Marija Šarić.
Ženska uloga u ovakvim skupovima važna je za mobilizaciju o pitanjima porodice i majčinstva, smatra Denija Hidić. Žene se često koriste kao simboli porodičnih vrijednosti, čime inicijative stiču veći legitimitet.
“Bez učešća žena, ove ideologije bi mogle biti shvaćene kao elitističke ili muške, ali kroz žensku participaciju stiču dodatnu težinu, jer se predstavljaju kao dio šire društvene borbe”, kazala je Hidić.
Inicijativa se ispred Sveučilišne kliničke bolnice Mostar neredovno održava od 2015. godine. Davanje prostora ispred bolnica ovakvim inicijativama, kod žena koje su pred odlukom o pobačaju ili su ga već napravile može ostaviti ozbiljne posljedice.
“To se može jako loše odraziti na psihičko zdravlje žena koje dolaze u bolnicu i koje zbog tih kampanja bivaju pod pritiskom da ostvare prirodnu ulogu žene u društvu”, kazala je Šarić za Detektor.
Danijela Mustapić, glasnogovornica “40 dana za život” Mostar. Foto: Detektor
Direktor Sveučilišne kliničke bolnice Mostar Ante Kvesić za Detektor je rekao da nije razmišljao da li takva kampanja ispred bolnice može negativno uticati na žene koje dolaze na liječenje ili abortus.
“Pa ne znam, nisam baš psiholog, ja sam samo kirurg, malo poglup, ali stvarno nemam ništa protiv molitve i mislim da ljudi svak za sebe trebaju naći svoj mir. Nisam o tome razmišljao, nije moja tema“, kazao je Kvesić.
Za antirodnu ideologiju koja negira jednakost između žena i muškaraca ili prava rodnim manjinama poput LGBT zajednice, lakše je širiti ideologiju zabrane abortusa ženama ukoliko su zagovornice ili prenositeljice poruka upravo žene, jer se njima više daje za pravo da govore o prirodnoj ulozi žene, objasnila je Šarić.
Dodala je da, osim zloupotrebe žena zbog njihove prirodne uloge u procesima koje zagovaraju, vidi i ličnu potrebu žena da budu dijelom toga zbog vjerskih i moralnih uvjerenja koja nose, a koja su dio patrijarhalnog odrastanja.
To potvrđuje i profesorica Zlatiborka Popov-Momčinović. Ona vjeruje da su žene zloupotrijebljene jer su muškarci svjesni da je lakše povjerovati ženi koja kaže da je problem u mijenjanju njene rodne uloge.
“Nekako su žene namjerno gurnute u prvu postavu tih pokreta, jer kad se žene bore protiv rodne ravnopravnosti, pa zakona u tom smjeru, nekako će javnost početi više da vjeruje da postoji problem s tim pokretima ili zakonima”, kazala je.
Početak kampanje “40 dana za život” u Mostaru. Foto: Detektor
Detektor je u ranijem istraživanju pronašao više od 40 antirodnih udruženja i pokreta, od kojih se u skoro 30 u prvi plan kampanja ili javnih aktivnosti ističu žene članice udruženja.
Po ovom trendu BiH je slična drugim zemljama gdje postoje feministički pokreti. Istraživanje tri autorke objavljeno 2022. godine u European Journal of Social Psychology pokazalo je kroz razgovore s više od 2.000 žena da žene u Velikoj Britaniji i SAD-u koje prihvataju tradicionalne rodne uloge, vrijednosti i vjerovanja, ne vide problem diskriminacije kao stvarnu poteškoću s kojom se žene suočavaju.
Ustvari, one su više zabrinute da feminizam i rodna ravnopravnost predstavlja prijetnju tradicionalnim rodnim vrijednostima. Autorice su zaključile da će se žene sa ovim vrijednostima prije uključiti u akcije za zaštitu tradicionalnih podjela rodnih uloga nego one za ojačavanje žena.
Nekoliko antirodnih organizacija u Bosni i Hercegovini za predstavnice ili lica organizacija bira uglavnom žene koje zagovaraju ukidanje zakona koji bi zaštitio žene u Republici Srpskoj ili promovišu ideju zabrane i ukidanja abortusa, koji je zakonom zagarantovano pravo žena u BiH.
Posljednje dvije godine značajno je ojačao antirodni pokret u Republici Srpskoj koji uspijeva uticati na izmjene zakona ili procedura, kazala je profesorica Popov-Momčinović.
Tako je u januaru 2024. godine udruženje “Roditelji za prava djece” potpisalo s još 20 organizacija otvoreno pisma protiv Nacrta zakona o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja nad ženama u Republici Srpskoj, za koji su tvrdili da ne štiti žene, već uvodi rodnu ideologiju. Njihova inicijativa je dobila podršku i zakon je povučen iz procedure.
Na čelu ove organizacije su žene koje su tvrdile da žene nisu ugrožene u Republici Srpskoj. Jedna od članica ovog udruženja Nada Vranes Ponjević, gostujući na televiziji, govorila je protiv zakona u Republici Srpskoj kojim bi se femicid kriminalizirao. Ona je odbila govoriti za Detektor.
Vranes Ponjević je kazala tokom jednog od intervjua da je važnije govoriti o ubistvima djece nego ubistvima žena, iznoseći tvrdnju da je, u poređenju muškaraca i žena, veći broj ubijenih muškaraca.
“Stalno pričamo o femicidu, o ženama koje su najmanje ubijene kad podvučemo crtu. Svaka žrtva nam je dragocjena. Hajde da pričamo kako da spriječimo te abortuse”, rekla je Vranes Ponjević tokom gostovanja, o čemu je Detektor ranije u istraživanju pisao.
Profesorica Popov-Momčinović u takvim istupima vidi populizam koji uspijeva prodrijeti do većeg broja ljudi kada dolazi upravo od žena.
“Zasad imamo fazu institucionalizacije, da su mnogi pokreti uspjeli da prodru u institucije i da uspostave čvrstve veze s političkim akterima”, objašnjava Popov-Momčinović.
Ona dodaje da je uticaj na donosioce politika kroz otvoreno pismo u Republici Srpskoj značajno ojačao i uvezao organizacije.
Nakon povlačenja zakona koji bi štitio žene i djecu od nasilja u porodici, uslijedilo je i mijenjanje Krivičnog zakonika, u kojem se izbrisao termin “rodni identitet”, kao i mijenjanje naziva Gender centra u Republici Srpskoj, o čemu je Detektor ranije pisao.
“Činjenica da su ostvarili neke svoje planove, obaranje zakona u RS-u, onda, koliko vidim, proširuju i aktivnosti kroz priručnik namijenjen za djecu školskog uzrasta i obrazovne institucije”, kaže Popov-Momčinović.
Ona objašnjava da su alati i mehanizmi koje koriste antirodne grupe u BiH preslikani od evropskih i američkih međunarodno uvezanih organizacija koje su počele od uticaja na obrazovanje i pravosuđe.
Prema podacima koje je u junu 2025. godine objavio Savez za rodnu ravnopravnost u Evropi, inicijative za jednakost koju podržavaju neke od najvećih korporacija na svijetu, finansiranje antirodnih pokreta na kontitentu se utrostručilo između 2009. i 2018. godine.
Denija Hidić. Foto: Fondacija CURE
Jezik koji koriste antirodne organizacije često se naslanja na patrijarhalni ili religijski okvir zajednice iz koje dolaze žene odnosno organizacije koje predstavljaju.
“Uloga majčinstva, zaštite obitelji i ‘prirodne uloge žene’ često je temelj mobilizacije žena u antirodnim pokretima. Ovaj diskurs koristi se kako bi se opravdala potreba za očuvanjem tradicionalnih vrijednosti i uloga koje žene imaju u društvu”, objašnjava Hidić.
Žene koje podržavaju antirodne stavove često naglašavaju važnost porodične stabilnosti, čiji je osnov tradicionalna uloga žene kao majke i domaćice, dodaje ona.
Ovakve poruke mogu imati negativne posljedice po djevojke koje svoje ciljeve mogu u značajnoj mjeri izmijeniti zbog ostvarivanja nametnute uloge, smatra Popov-Momčinović.
“Tu dolazi i do potencijalne opstrukcije u obrazovanju, napredovanju ili učešću žene u političkim i društvenim zbivanjima”, objašnjava ona.
Dva sarajevska savjetovališta za neželjenu trudnoću koja je Detektor ranije otkrio bore se protiv abortusa. Oni su na svojim društvenim mrežama i internet stranicama širili niz dezinformacija o posljedicama abortusa po ženu, koje su uklonili nakon što je Detektor objavio istraživanje. Na čelu oba savjetovališta – “Sara – Mjesto za tebe” i “Glas za život” – jeste Anja Mirosavljev Bogdanić. Ona nije odgovorila na poziv za razgovor.
U jednom od intervjua za međunarodnu organizaciju “Voice for Life” ona je kazala da je u pokret ušla zbog vjerskih uvjerenja i načina odgajanja, te da u tome vidi svoju svrhu.
“Moj glavni cilj je pomoći ženama koje se nalaze u kriznim situacijama. Naravno, tu je i podizanje svijesti u BiH o abortusu i njegovim posljedicama, ali za mene je najvažnije doseći žene koje pate, kojima je potrebna pomoć i nemaju gdje drugo da odu”, kazala je ona u tom intervjuu.
Oba savjetovališta su dio “Heartbeat Internationala”, mreže prolife organizacija osnovane 1971. godine, koja je tokom 2018. imala prihode od gotovo pet miliona američkih dolara.
Hod za život u Hrvatskoj. Foto: EPA/ANTONIO BAT
Međunarodne veze važne su za antirodne pokrete koji nastoje ukinuti ili suziti prava građana, objašnjava profesorica Popov-Momčinović.
“Slažem se s kolegama naučnicima da je to dio autoritarnog i antidemokratskog trenda desnice koji su ciljano usmjereni na sužavanje ljudskih sloboda i prava, tako da je to važno naglasiti, pa i u kontekstu sužavanja prostora za mlade ljude”, kazala je Popov-Momčinović.
Publikacija German Marshall Fonda iz juna 2025. godine o antirodnim pokretima na Zapadnom Balkanu ocijenila ih je kao prijetnju demokratiji. Zapadni Balkan suočio se sa širenjem antirodnih pokreta koji se suprotstavljaju osnovnim ljudskim pravima, targetiraju marginalizovane grupe i nastoje ograničiti pristup zdravstvu, obrazovanju i stanovanju pod uticajem kampanja koje na lažnim porukama nazivaju rodna i seksualna prava “zapadnim nametanjima”.
Još dva savjetovališta u BiH vode žene, ali u prvi plan kampanja ili javnih nastupa ističu članice koje imaju više od troje djece, dajući im legitimitet da govore o važnosti zabrane abortusa. U njihovim objavama i nastupima često se koriste emocije uz negativna iskustva drugih žena, te vjersko uvjerenje koje može ohrabriti druge žene da ne izvrše abortus.
Psihoterapeutkinja Šarić objašnjava da žene danas imaju manje prava nego je to bio slučaj prije 30 godina, a kroz aktivnosti antirodnih pokreta ocjenjuje da se stanje još i može pogoršati, jer svojim djelovanjem utiču na svijest mladih žena.
“Kada nekome ponavljate iznova neku stvar, on počinje vjerovati u nju, tako je i s njima, posebno ukoliko imate religiozno uporište koje vam već stvara teret”, kazala je ona.
Takvi pokreti imaju za cilj da dopru do mladih žena i promijene njihova shvatanja kako se ne bi borile protiv uloge žene koju antirodni pokreti nastoje nametnuti, objašnjava Šarić.
Uprkos jasnim zakonima koji garantuju pravo na abortus do desete sedmice trudnoće, žene u Bosni i Hercegovini nemaju jednake uslove da urade abortus na zahtjev. Dostupnost tretmana i cijene se razlikuju, a u nekim kantonima abortusi se nikako ne izvode.
