U odluci se navodi da su “izuzetna težina zločina” te “nedovoljno dokazano kajanje i rehabilitacija” glavni razlozi odbijanja. Sud je posebno istakao da Jelisić nije uputio javno izvinjenje žrtvama niti preduzeo konkretne korake ka pomirenju, dok su se udruženja žrtava iz BiH snažno protivila njegovom puštanju, upozoravajući na moguću retraumatizaciju preživjelih.
“Nisam vidjela dokaze koji bi utvrdili postojanje uvjerljivih humanitarnih razloga i opravdali poništavanje ove negativne ocjene”, navela je Gatti Santana u zaključku odluke kojom odbija Jelisićev zahtjev.
Odluka će biti dostavljena vlastima Belgije, gdje Jelisić izdržava kaznu, i Srbije, gdje je planirao živjeti nakon eventualnog puštanja.
Jelisić je zahtjev za puštanje na prijevremenu slobodu uputio u septembru prošle godine, a objavljena je krajem februara 2025. i u njoj je naveo da molbu podnosi nakon što je odslužio dvije trećine svoje zatvorske kazne.
Naveo je i to da je duboko svjestan da je osuđen za vrlo teška krivična djela, za koja se izjasnio krivim, i da je izrečena zatvorska kazna adekvatna težini učinjenih krivičnih djela, o čemu je Detektor ranije izvještavao.
“Kajem se za učinjena krivična djela, svaki dan osjećam grižu savjesti prema žrtvama i porodicama istih i svaki dan se u sebi molim da mi oproste za bolove i patnje koje sam im nanio”, kaže Jelisić u svojoj molbi i dodaje da se trudio da bude što bolji u procesu rehabilitacije i resocijalizacije.
Zahtjev za puštanje na prijevremenu slobodu Jelisić je upućivao 2017. i 2021., ali ga je Mehanizam odbio, o čemu je Detektor pisao.
Jelisić je pred Haškim tribunalom u oktobru 1998. priznao krivicu za višestruka ubistva i nehumana djela tokom rata u BiH počinjena u Brčkom, gdje je bio stražar u logoru “Luka”. Ta djela su kvalifikovana kao zločini protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja rata. Bio je optužen i za genocid, ali po toj tački nije proglašen krivim. Apelaciono vijeće Tribunala je 2001. potvrdilo kaznu od 40 godina zatvora.