Esad Hrnjić ispričao je da je bio juni 1992. kada je na Bajram bio u džamiji i kada su čuli da je došla neka grupa radi preuzimanja vlasti u Kotor-Varoši. Kazao je da je otišao i sa još nekoliko ljudi pio kafu u dvorištu kod jednog poznanika kada su se pojavila vozila sa uniformisanim licima, koje je predvodio Slobodan Dubočanin.
“Dozivali su se, ‘Tomo, Saša, Danko’, svi su imali maskirne uniforme. Oni su pretresli sve nas – kod mene su našli pištolj ‘beretu’ i bajonet”, rekao je svjedok.
Naveo je da je odveden u Policijsku stanicu, gdje je u jednoj prostoriji zatekao nekoliko drugih ljudi. Kazao je da je odveden na ispitivanje kod inspektora, koji je bio korektan, i kome je objasnio ko mu je dao pištolj i bajonet i kome je trebalo da ih odnese. Kako je rekao, napravljena je pauza i provjereni su njegovi navodi, te je utvrđeno da je tako bilo.
“Pred kraj izjave pojavio se Saša, jedan od onih, Danko i Tomo. Pročitali su izjavu, nisu bili zadovoljni, izveli su me na hodnik i premlatili. Ja ne znam kako sam to izdržao”, prisjetio se Hrnjić.
Opisao je kako je stajao okrenut prema zidu dok su ga sva trojica tukla tvrdim predmetima, rukama i nogama. Naveo je da su se čudili zašto je došao iz Jajca, a da im je on objašnjavao da je u Kotor-Varoši igrao fudbal.
“To je trajalo oko 40 minuta s pauzama, pošto se i oni umore”, kazao je Hrnjić, dodajući da mu je krv išla iz nosa i uha.
Na pitanje tužioca Dževada Muratbegovića da li zna kako su se prezivala trojica koja su ga tukla, svjedok je rekao da je jednom bio izveden da čisti ispred objekta i da je tu stajao Danko, kome je prišao jedan čovjek i oslovljavao ga “Kajkute”.
Iz policije je prebačen u zatvor iza zgrade Suda i da je do 13. novembra, kada je prebačen na “Manjaču”, bio je pretučen, kako je naveo, najmanje 88 puta. Kazao je da je u zatvor dolazio Kajkut, ali da njega više nije udarao.
Svjedok je rekao da ga je zbog problema s disanjem usljed batina jedan policajac vodio u Dom zdravlja i da se pojavio Saša, ali da mu policajac nije dozvolio da ga dira.
Hrnjić je ispričao da je s njim bio zatvoren Tomo Marić, koji je jedno jutro prozvan i vraćen premlaćen, a poslije sat-dva preminuo.
Kajkut se tereti da je u svojstvu komandira Prvog voda Specijalnog odreda milicije Centra službi bezbjednosti Banja Luka, za vrijeme širokog i sistematičnog napada protiv stanovništva bošnjačke i hrvatske nacionalnosti na području Kotor-Varoši, počinio zločin protiv čovječnosti – zatvaranjem, mučenjem, ubijanjem i silovanjem.
Na ročištu je Odbrana unakrsno ispitala zaštićenu svjedokinju KD-9. Branioca Nebojšu Pantića interesovalo je da opiše muškarca za kojeg navodi da je Danko Kajkut i da je s još dvojicom ušao u kuću u kojoj je bila i zlostavljao ih.
“Srednjeg rasta, kosa smeđa… To je bilo prije 33 godine, ja sam od straha bila van sebe, i od straha i od udaraca”, kazala je svjedokinja.
Branilac je ukazao na određene razlike u njenom svjedočenju na prošlom ročištu i izjava koje je davala 1994. i 2021. godine. Pitao je svjedokinju da precizira kada je zadobila udarac nogom u glavu.
“Tukli su me čitavo vrijeme. Taj me idiot udario nogom po vratu, šutao me”, rekla je KD-9.
Na pitanje kako je saznala za ime Danka Kajkuta, one je kazala da su to ime spomenuli kad su izlazili. Na sugestiju branioca da su ta trojica možda rekla da ih čeka Danko Kajkut, ona je kazala da nije tako bilo.
Nastavak suđenja zakazan je za 7. juli.
