Zoran Jelić kazao je da je bio vezista u Bišinskom bataljonu, čiji je komandant bio Predrag Budnjaković zvani Šicko, a njegov zamjenik Pepić. Svjedok je rekao da je jedne prilike u julu 1995. pred komandu Bataljona u Bišini došao kamion na kojem je vidio vojne policajce.
“VR-8 mi je prenio da odem da pokažem Hašimovu rupu Vujadinu Popoviću”, rekao je svjedok, navodeći da je VR-8 bio pomoćnik komandanta za logistiku.
On je kazao da je u golfu s Popovićem otišao do Hašimove rupe, gdje su pristigli i kamion i kampanjola.
“Kamion je prišao rupi. Kad su izašli policajci, vidio sam da izlaze ljudi, privode ih policajci… upuca ga”, prisjetio se Jelić.
Prema njegovim riječima, iz kamiona je izvođen jedan po jedan muškarac i u njih su pucali vojni policajci, kao i “neki koji to nisu bili”. Kazao je da su muškarci imali poveze na očima. Potvrdio je da su bile naredbe: “Stani!” i “Kreni!”, te da je muškarcima govoreno da čučnu kod rupe.
Svjedok je rekao da se pričalo da je bilo 20-ak zarobljenika i da su ubistva trajala oko pola sata. Na kraju se, kako je naveo, čula detonacija. On je rekao da se poslije pričalo da su bili neki Grci. Poslije pet, šest dana, kako je naveo, bilo je ubistava i na lokalitetu Krajevi.
Ratko Vujović, Ljubomir Vlačić, Vitomir Pepić, Milovan Ognjenović, Goran Višković, Željko Dupljanin i Vlastimir Golijan, nekadašnji komandanti jedinica i pripadnici Vojske Republike Srpske, optuženi su za pomaganje u genocidu u julu 1995. Optužnica obuhvata pogubljenja 65 zarobljenika u drugoj polovini jula, nakon napada na Srebrenicu, na lokacijama na području Bišine u Šekovićima i kod Piskavice u Vlasenici.
Vujadin Popović, nekadašnji komandant Vojne policije Drinskog korpusa, osuđen je u Haškom tribunalu na doživotni zatvor za genocid u Srebrenici.
Odgovarajući na pitanja branioca Petka Pavlovića, svjedok Jelić je rekao da mu Pepić nije izdao naredbu onog dana kada su bila ubistva. Branilac je sugerisao da mu je VR-8 izdao naredbu zato što nije bilo komandanta ni zamjenika, na šta je svjedok rekao: “On se pitao za sve”.
Ognjenovićevoj braniteljici Vesni Tupajić Škiljević je rekao da vojne policajce iz kamiona nije poznavao, a da je na mjestu ubistava bilo još nekih nepoznatih, kao i onih koje je poznavao.
Svjedokinja Đulsema Muminović kazala je da su posmrtni ostaci njenog supruga Abida ekshumirani na području Bišine. Ona je ispričala da je suprug otišao šumom kada je srpska vojska ušla u Srebrenicu, a ona sa djecom i roditeljima u Potočare.
Navela je da su u Potočarima odvajani muškarci, među kojima i njen otac, koji takođe nije preživio. Ispričala je da je na nekim lokacijama u Potočarima vidjela ubijene ljude, a kada su krenuli autobusima uz put vidjela je velike grupe muškaraca.
Muminović je navela da je bila identifikacija njenog supruga i da je ukopan u Potočarima. Kazala je da je njegovu košulju oprala i stavila u kutiju.
“Izrešetana je sva s leđa”, kazala je svjedokinja.
Odbrani je potvrdila da je njen suprug bio u vojsci i da je 10. jula bio na straži.
Suđenje se nastavlja 18. aprila.
