Sreten Mihajlović kazao je da je od 8. aprila 1992. godine bio pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS) te da je bio u seoskoj Orahovskoj četi, koja je bila u sastavu Petog bataljona.
“Komandant Petog bataljona bio je Boro Ivanović”, rekao je svjedok i potvrdio Sudu da misli na optuženog.
Ispričao je da je Ivanovića poznavao i prije rata, da je bio prosvjetni radnik, te da je bio čovjek za primjer, pošten, porodičan.
Nakon ranjavanja komandira Orahovske čete, svjedok je kazao da je on preuzeo tu funkciju, na kojoj je ostao do oktobra 1992. godine, te da je kontaktirao sa Ivanovićem.
U unakrsnom ispitivanju svjedok je rekao da optuženi Ivanović nije išao sa Preljuće, da su zajedno boravili 20 dana, te da je ponekad bio na sastancima komande i vraćao se. Potvrdio je optuženom da je govorio da se ukopaju i drže liniju, te da se ponašaju vojnički i ne prave zlodjela.
Radivoje Marić, nekadašnji pripadnik Petog bataljona, potvrdio je da mu je komandant bio optuženi, koji mu je bio i nastavnik u školi.
“Na Preljući je bila komanda… Bio je tu stalno”, kazao je svjedok, te na pitanje tužioca Adisa Nuspahića potvrdio da jeste siguran i da nije bilo dana da ga nije vidio.
Ivanoviću je svjedok potvrdio da im je govorio da ne napuštaju borbene linije.
Ivanović je optužen da je, u svojstvu pripadnika Vojske Republike Srpske, počinio zločin protiv čovječnosti u okviru širokog i sistematičnog napada na civilno bošnjačko stanovništvo opštine Foča, a na teret mu je stavljeno da je 1992. godine, uz upotrebu sile i prijetnje za sigurnost i život oštećene, kao i članova njene porodice, u više navrata počinio silovanje žene bošnjačke nacionalnosti.
Svjedokinja Jasminka Kuljur je ispričala da je zgrada “Bijeli dvor” bila udaljena u krugu od 150 do 200 metara od policijske stanice, te da je bila jako bliska sa A-1, koju je srela prije nekoliko godina.
“Znam samo da me pogledala i rekla: ‘Dado, nisi osjetila rat’”, kazala je svjedokinja i dodala da je stekla utisak da nešto s njom nije uredu.
Tužilac Adis Nuspahić zatražio je da javnost bude isključena na početku svjedočenja Jasminke Kuljur, jer je smatrao da svjedokinja neće moći odgovoriti na pojedina pitanja, a koja se tiču oštećene. Nakon nekoliko minuta, javnost se vratila u sudnicu.
Svjedok Osman Subašić, nekadašnji načelnik bezbjednosti u Ustikolini, koji je radio u krim-tehnici, potvrdio je da su evidentirani leševi u Drini u službenim zabilješkama koje su mu predočene.
Kazao je da je s planine gledao i vidio da nijedna kuća u Foči nije ostala, te da je bilo u ovom gradu formirano nekoliko logora.
Rekao je da Boru Ivanovića nije vidio od 1992. godine, i da zna da je bio nastavnik i da se družio i sa Srbima i muslimanima.
“Kraem jula 1992. na Preljući Armija BiH je imala okršaj. Zarobili su od Ivanovića golfa bijelog, gdje je torba bila oficirska”, kazao je svjedok i dodao da su tu bile bilješke i dokumenti.
Na pitanje Ivanovića da li zna sa su paravojne formacije preuzele policiju i da su bile u Foči, svjedok je rekao da to nisu bile paravojne formacije jer je komandovao Krizni štab Srpske demokratske stranke, te da su postojale specijalne taktičke udarne jedinice “Foča”.
Advokat Slaviša Prodanović zatražio je da se Ivanoviću ukine mjera zabrane napuštanja boravišta zbog liječenja, o čemu će Sud donijeti naknadno odluku.
Suđenje se nastavlja 28. marta.
