Zaštićeni svjedok VR-7 kazao je da je bio u Vojnoj policiji Prve birčanske brigade i da je u vrijeme dešavanja u Srebrenici pozvan na zadatak. Kako je posvjedočio, kolega mu je rekao da se moraju javiti komandantu Milovanu Ognjenoviću.
“Vrši se neka razmjena, moramo u ispomoć“, prisjetio se svjedok razgovora s Ognjenovićem.
Ispričao je da su otišli do restorana “Lovac“, gdje je bio pritvor i gdje je bilo pripadnika vojske i korpusne policije iz Vlasenice, kao i dva stranca u posebnim uniformama. On je rekao da je 20-ak zarobljenika uvedeno u kamion, u koji su ušli on i kolega. U koloni s drugim vozilima otišli su do komande u Bišini.
“Neki su ušli u komandu. Bilo je povišenih tonova, vraćaj se nazad do tog mjesta gdje se to desilo“, rekao je VR-7, te precizirao da su se dovezli do lokaliteta zvanog Hašimova rupa.
Naveo je da su dva stranca stala kod rupe, a da je njega jedan oficir pitao da li bi učestvovao u ubijanju zarobljenika.
“Pitao me da li bih učestvovao… da osvetim brata. Rekao sam da neću. On je ljutito rekao da idem gore“, rekao je svjedok, dodajući da se udaljio 50-ak metara.
Ispričao je da su pripadnici korpusne policije privodili zarobljenike a da su pucali strani vojnici, dok su pripadnici iz njegove Vojne policije bili obezbjeđenje. Poslije pucnjave, kako je naveo, čuo je detonacije.
VR-7 je rekao da je poslije razgovarao s Ognjenovićem i pitao ga zašto je njega poslao, a on mu je rekao: “Šta ćeš, morao je neko“.
Ognjenović je s Ratkom Vujovićem, Ljubomirom Vlačićem, Vitomirom Pepićem, Goranom Viškovićem, Željkom Dupljaninom i Vlastimirom Golijanom optužen za pomaganje u genocidu. Optužnica obuhvata pogubljenja 65 zarobljenika u drugoj polovini jula 1995., nakon napada na Srebrenicu, na lokacijama na području Bišine u Šekovićima i kod Piskavice u Vlasenici.
Branilac Cvijetin Adamović pitao je svjedoka o oficiru koji ga je pitao da učestvuje u ubijanju. VR-7 je rekao da mu se čini da je bio potpukovnik i da je to isti čovjek koji je ušao u komandu i rekao da idu dalje. Na pitanje da li poznaje Vujadina Popovića, svjedok je rekao da je kasnije, kada je Popović uhapšen, bilo priča da je to bio taj čovjek.
Vujadin Popović je u Haškom tribunalu zbog genocida u Srebrenici osuđen na doživotni zatvor.
Svjedok je rekao da nije Vojna policija iz Šekovića izvodila zarobljenike iz pritvora, već korpusna policija. Braniteljici Vesni Tupajić Škiljević je kazao da tom prilikom nije vidio Ognjenovića.
U dodatnim pitanjima tužioca Tarika Crnkića precizirao je da je, kada je došao kod “Lovca“, u kamion uvedeno još nekoliko zarobljenika. Takođe je kazao da nije siguran da je vidio ubijanje svakog zarobljenika pojedinačno.
Nakon što je svjedok rekao da ne zna ko je bacio bombe, Viškovićev branilac Nenad Danilović predočio mu je da je u istrazi izjavio da su ih aktivirali Grci i da jedan zamalo nije upao u rupu. Svjedok je rekao da se sjeća da jedan mogao pasti.
Svjedok Miro Žepinić kazao je da je radio u centru veze u komandi u Bišini. Objasnio je kako je uspostavljana komunikacija među jedinicama.
On je kazao kako je čuo da su zarobljenici ubijeni u nekoj pećini. Prisjetio se kako je vidio kada su dolazila vozila do komande.
Suđenje se nastavlja 7. marta.
