Vještak Martin Frančešević je na pitanja Odbrane Zijada Nanića kazao da je vojni pritvor 505. brigade Armije BiH u Bužimu bio osnovan prevashodno za pripadnike te brigade, a da se s vremenom pojavio i određeni broj zarobljenika koji su tu bili zatvoreni.
Rekao je da je za zarobljenike odgovoran onaj kome je taj posao dodijeljen, u konkretnom slučaju Vojna policija. Braniteljicu Mersihu Delić interesovalo je ko je imao obavezu kontrole i nadzora nad pritvorenicima.
“Prvi koji je zadužen i koji je najodgovorniji jeste komandir Vojne policije te brigade. U kontroli učestvuje i Služba vojne bezbjednosti, prvo referent za vojno-policijske poslove”, objasnio je Frančešević.
Prema njegovim riječima, u slučaju povrede prava ratnih zarobljenika od vojnih policajaca, zakonsku obavezu da ih spriječi ili kazni ima komandir Vojne policije. Dodao je da on treba preko Službe vojne bezbjednosti ili komandanta direktno, ako je teža povreda, da preduzme mjere. Napomenuo je da prvi treba da reaguje upravnik pritvora ukoliko je neko postavljen na tu dužnost.
“Kad govorimo o Vojnoj policiji, komandir Vojne policije je alfa i omega kad je u pitanju disciplina”, rekao je Frančešević.
Optuženi Nanić je naveo da on nije imao komandnu moć nad vojnim policajcima ili nekim drugih vojnicima, osim nad dva referenta u njegovoj službi.
Na pitanja Odbrane Esada Kudelića, vještak je kazao da je dužnost komandira voda Vojne policije da podnosi izvještaje komandantu brigade o stanju u jedinici i problemima.
“Takvih izvještaja nije bilo”, prokomentarisao je branilac Husein Muhić.
Muhić je sugerisao da Kudelića niko nije pitao prilikom odabira vojnih policajaca, pitajući vještaka ko vrši njihove provjere. Frančešević je rekao da je za to zadužena Služba vojne bezbjednosti.
U slučaju da je zlostavljanje zarobljenika vršeno ispred hotela i da su to mogli čuti i vidjeti članovi komande brigade, kako je objasnio vještak, bili su dužni svi da reaguju.
Optuženi Kudelić kazao je vještaku da vod Vojne policije 505. brigade nije imao nikakvih istražitelja i pitao je vještaka da li je možda mislio na referenta za bezbjednost, na šta je vještak odgovorio negativno. Frančešević je rekao da nije dužnost komandira da prihvata ili otpušta zatvorenike, na šta je Kudelić kazao da ih je bezbjednost mogla puštati.
Apelaciono vijeće, koje je ukinulo prvostepenu presudu u odnosu na Nanića i Kudelića, prihvatilo je prijedlog Odbrana da se ponovo pozove vještak.
Nanić je optužen u svojstvu pomoćnika komandanta 505. brigade za bezbjednost da nije spriječio ni preduzeo mjere na kažnjavanju podređenih pripadnika za zločine nad civilima i ratnim zarobljenicima, bivšim pripadnicima Vojske Republike Srpske (VRS) i Narodne odbrane Autonomne pokrajine Zapadne Bosne (NOAPZB), a Kudelić u svojstvu komandira Vojne policije u ovoj brigadi.
Vještak Frančešević se složio s tužiteljicom Vedranom Mijović da pravila propisuju da radom Vojne policije u stručnom pogledu rukovodi Služba vojne bezbjednosti, koja ima pravo da vrši kontrolu rada Vojne policije i o tome izvještava komandanta.
Potvrdio je da pomoćnik za bezbjednost može predložiti komandantu otpuštanje pripadnika Vojne policije, te da može podnijeti krivičnu prijavu. Dodao je da pomoćnik može izdavati operativne naredbe nakon što komandant izda naređenje o čuvanju zarobljenika.
“Nakon što je komandant odlučio da ih smjesti… sad te provedbene aktivnosti može izdavati njegov pomoćnik”, rekao je Frančešević.
Tužilaštvo i Odbrane su se izjasnili da nemaju drugih prijedloga dokaza, te je okončan dokazni postupak, a iznošenje završnih riječi zakazano je za 27. februar.
