Jovo Ćorina je ispričao kako je njega i oca 2. jula 1992. vojska zaustavila i odvela u kasarnu “Ahmet Fetahagić“ do koje ih je pratio Miralem Čengić. U tom trenutku, rekao je svjedok, nije imao naoružanje, a pušku “ruski doboš“ je predao mjesec i više prije toga.
Ispričao je da je četiri do pet dana nakon dovođenja u kasarnu pozvan na ispitivanje kod Mrče – brata Sefera Halilovića, kako je objasnio svjedok. Rekao je da su se na stolu kancelariji u koju je odveden nalazili pištolj, pendrek i nož, da ga je Mrčo ispitivao o naoružanju, te da ga je počeo tući po leđima i glavi sve dok nije pao na pločice.
“Jedva sam poslije izašao koliko su mi leđa bila crna“, rekao je Ćorina.
Objasnio je da Mrču nije poznavao, opisao ga je crnog s benom na čelu te rekao da ga je prepoznao na prvom saslušanju tokom istrage.
Nakon devet mjeseci koje je proveo u kasarni, prema njegovim riječima, sudilo mu se kao neprijatelju vojske.
Na pitanje Damira Koče, branioca Hajrudina Halilovića, svjedok je potvrdio da je bio osuđen na tri mjeseca zatvora za učešće u neprijateljskoj vojsci, da nema medicinsku dokumentaciju za povrede te da se ne sjeća ko mu je dao pušku “ruski doboš“.
Optuženi Hajrudin Halilović upitao je svjedoka ko ga je doveo kod njega na ispitivanje, na šta je Ćorina rekao da je to učinio stražar, izvjesni Suljo Tutkur, i da je ispitan četiri do pet dana nakon dovođenja u kasarnu.
Zijad Kadrić, Hajrudin Halilović zvani Mrčo, Asim Hamzić, Miralem Čengić, Samir Selimović zvani Domac i Amir Murtić su optuženi za ratni zločin protiv civilnog stanovništva počinjen u prostorijama Policijske stanice Visoko, Teritorijalne odbrane Gračanica te u zatočeničkom objektu-logoru koji se nalazio u kasarni “Ahmet Fetahagić”.
Haški tribunal oslobodio je Sefera Halilovića optužbe za zločine u Grabovici i Uzdolu.
Svjedok Spasoje Mijatović je posvjedočio da je, nakon odvođenja u Dom u Gračanici 9. juna, odveden u kasarnu u Visokom u kojoj je proveo 31 dan. U kasarni ga je isljeđivao Hamzić za kojeg je, kako je objasnio, čuo da je prije rata bio isljednik u policiji u Visokom. Ispričao je da ga je u kasarni ispitivao o tome ko ih je naoružao te protiv koga, nakon čega ga je udarao, što mu je izazvalo jake bolove.
Svjedok je rekao da je samo on od ukućana imao oružje te da ga je predao 3. maja.
Kad je izašao iz kancelarije, ispričao je svjedok, na hodniku ga je udario Samir Domac, kojeg je opisao kao crnog i izuzetno krupnog.
“Šakom me udario u potiljak, ja sam pao“, ispričao je Mijatović.
Na pitanje Odbrane Samira Selimovića, svjedok je rekao da Samira Domca nije znao prije dolaska u logor. Potvrdio je da se Samir Domac zatrčao kroz hodnik i udario ga s leđa, te da nije znao da je to on, već je čuo da ga neko doziva i upozorava tim imenom i nadimkom.
Tužiteljica je uložila uvjerenja saslušanih svjedoka o vremenu provedenom u logoru.
Suđenje se nastavlja 12. marta.
