Dalibor Topalović ispričao je kako je, kao maloljetnik, 4. jula 1992. odveden u Policijsku stanicu Visoko, potom u kasarnu “Ahmet Fetahagić”, te kako je boravio 23 dana sa svojim komšijama u sobi broj četiri.
Kazao je da je jednom, sa izvjesnim Slavenom, odveden na ispitivanje u podrum, gdje je saslušavan i premlaćivan, te da su tu bili prisutni Hajrudin Halilović, Amir Murtić i Asim Čizmić, koji je sjedio na stolici.
Ispričao je da su ušli, stali uza zid, nakon čega je čuo Slavena kako je vrisnuo i pao na zemlju.
“Ja sam pogledao, vidio sam Halilovića kako drži držalicu od lopate. Udario je Slavena preko leđa i pao je”, rekao je svjedok.
Topalović je kazao da mu je rečeno da se okrene prema zidu, te da je znao da slijedi isto, udarci preko leđa nekoliko puta. Kazao je da ih je Halilović udarao iz sve snage u lice, te da mu se u jednom momentu “nesvjestalo”.
Rekao je da su ga “Mrčo” Halilović i Amir šutali nogama i gazili po podu.
Svjedok je kazao da je tokom boravka u logoru saznao da je upravnik bio Zijad Kadrić, koji ga nije maltretirao niti je vidio da ikoga fizički maltretira.
Odbrani je potvrdio da vjerovatno pretpostavlja da je Kadrić mogao nešto uraditi u logoru, te da ne zna koje su bile njegove mogućnosti.
Zijad Kadrić, Hajrudin Halilović zvani Mrčo, Asim Hamzić, Miralem Čengić, Samir Selimović zvani Domac i Amir Murtić su optuženi za ratni zločin protiv civilnog stanovništva počinjen u prostorijama Policijske stanice Visoko, Teritorijalne odbrane Gračanica te u zatočeničkom objektu-logoru koji se nalazio u kasarni “Ahmet Fetahagić”.
Prema optužnici, oni su bili pripadnici Općinskog štaba Teritorijalne odbrane Visoko, Oružanih snaga Armije BiH, Stanice javne bezbjednosti i Vojne policije Armije BiH u Visokom.
Milenko Kuvač ispričao je kako je s nepunih 18 godina s majkom i ocem, u pratnji pripadnika Teritorijalne odbrane, odveden u jednu kuću, gdje su proveli sedam dana, a potom su odvedeni u logor, u kasarnu Visoko. Kazao je da su boravili zajedno neko vrijeme, te su ih odvojili. Rekao je da nisu odmah znali da su u logoru, tek nakon 12 ili 13 dana ispitivanja, saznali su da tu ima još ljudi.
Ispričao je da je prvi put išao na ispitivanje kod Hamzića i da je tu bio Hajrudin Halilović. Kazao je da je od njega traženo da prizna “gdje otac ima i drži oružje”.
“Ušao u sobu – gdje ti otac ima oružje? Kad kažem da ne znam, batine”, rekao je svjedok.
Izjavio je da je batine dobijao od “Mrče”, te da ga je udarao palicom po rukama, i da je jedne prilike išao na ispitivanje s ocem, koji je također, kako je naveo, dobijao batine, od čega mu je ostala posljedica.
“Neko mi je nož poturio pod vrat dok otac ne prizna za oružje”, kazao je.
Svjedok je rekao da je u logoru proveo šest mjeseci, te da ga je Međunarodni Crveni krst oslobodio 24. decembra 1992.
Odbrana Halilovića podsjetila je svjedoka na ranije iskaze u kojima nije opisivao prostorije, a Kuvač je kazao da se ne sjeća.
Suđenje se nastavlja 12. februara.