Jedan od ljekara vidio je na svojim društvenim mrežama video u kojem dijete sa slomljenom rukom opisuje kako su snimali TikTok izazov, sve češći trend među tinejdžerima širom svijeta.

“Sve su bile teške tjelesne povrede, to su povrede koštano mišićnog sistema. Djeca koja su dolazila nama, dolazila su s fakturama ručnih zglobova. Tu je sve bilo pad naprijed, gdje su dočekivali na svoje šake“, kaže Husnić za Detektor magazin.

U izazovu “Supermen“ učestvuje nekoliko osoba koje ukrštaju ruke na koje se jedno dijete baca, a koje često izmiču ruke – zbog čega dolazi do direktnog pada djeteta i povreda ruku.

Husnić objašnjava da su povrede mogle biti i kobnije da su tokom izazova – umjesto prebacivanja naprijed – djecu bacali nazad na leđa, kada bi, kako objašnjava, moglo doći do povrede glave i kičmenog stuba, gdje bi posljedice bile dugoročnije i teže.

Psihologinja Dželila Mulić Čorbo, koja ima iskustva u radu s adolescentima, kaže da tinejdžeri najčešće nisu svjesni posljedica i da je zbog toga ovaj izazov još i opasniji.

“Ako to uradim, desit će se to i to. To je rezervirano za odrasle ljude, oni razmišljaju suprotno. Ja ću to raditi, bit ću kul i meni se neće desiti ono što se desilo drugima pa su slomili ruke. Oni su bili glupi, recimo, ali meni se neće desiti“, kaže ona.

Predsjednica Vijeća roditelja u Kantonu Sarajevo Elma Dizdarević kaže da su odmah nakon prvog incidenta sve roditelje upoznali s izazovom na TikToku i uključili u pokušaj da smanje njihov broj. Neki od roditelja javno su na svojim društvenim mrežama počeli govoriti o ovom izazovu, ali Dizdarević kaže da su se susreli s neočekivanom reakcijom.

“Svaki roditelj koji bi ispričao tu priču prolazio bi ponovo ono što mu se desilo. Ustvari, svi bi ga osudili da on nije dobar roditelj, a sigurno je dobar“, kaže ona.

Zbog toga su neki izbrisali svoje ranije objave. Detektor je pokušao razgovarati s više roditelja čija su djeca doživjela povrede, ali niko od njih nije danas spreman o tome govoriti javno.

Dizdarević zato smatra da je, osim podrške djeci, potrebno podržati i roditelje.

“Jer se uvijek pitamo jesmo li stvarno dobri roditelji“, kaže Dizdarević.

Roditelji i vlasti u svojim prvim reakcijama pokušavaju zabraniti djeci da koriste TikTok, ili potpuno zabraniti ovu društvenu mrežu u cijeloj zemlji.

Nedavno je premijer Albanije Edi Rama najavio je da ću društvena mreža TikTok od 1. januara 2025. biti blokirana u ovoj zemlju najmanje godinu dana. On je TikTok opisao kao nasilnika iz komšiluka, nakon što je jedan maloljetnik preminuo poslije korištenja ove društvene mreže.

Profesorica iz Albanije Blerjana Bino kaže da vlasti nisu bile dovoljno transparentne prema profesorima i javnosti. Takav odnos je zabrinjava, jer može narušiti balans između zaštite djece na internetu i poštovanja osnovnih prava u digitalnom prostoru.

“Postoji rizik od digitalne cenzure i nedostatka transparentnosti. Smatramo da ova odluka nije proporcionalna i da nije pratila odgovarajući proces konsultacija, a nije uzela u obzir ni nezavisne nadzorne institucije“, kaže Bino.

Iako postoje prijedlozi da se TikTok zabrani i u BiH ili da mu se pristup ograniči za mlađe od 16 godina, stručnjaci smatraju da zabrana neće riješiti problem i da su potrebni drugačiji pristupi djeci.

“Represivne mjere neka budu zadržane za represivne sisteme. A ovdje, kad su u pitanju adolescenti, traži fleksibilnost, traži da razumijemo, da dogovaramo, da revidiramo granice, traži da i mi uđemo u njihov svijet“, smatra psihologinja Mulić Čorbo.

Sve društvene mreže žele da se dopadnu tinejdžerima kako bi im kasnije mogli prodavati stvari kroz reklame, objašnjava direktor marketinške agencije Edin Halilović. U tome im pomaže algoritam koji prepoznaje šta privlači korisnike.

“To znači, što vas zanima danas, ove sedmice to će vam forsirati. TikTok se mnogo mijenja kod korisnika, tako da u tom pogledu razlika u odnosu na algoritme, recimo Facebooka, Instagrama i YouTubea, koji su više dugoročnog karaktera“, kaže Halilović.

Upravo to je jedna od najvećih kritika ove društvene mreže koju ističu stručnjaci – brzina kojom prepoznaje navike svojih mladih korisnika i koliko brzo im daje sadržaj koji ih duže zadržava prikovane za ekrane.

“TikTok ima jedan strateški plan razvoja rada sa svojim content kreditorima – ljudima koji generišu sadržaj koji je korisnicima interesantan ili interesantniji, tako da u tom pogledu tko ima bolju poziciju u odnosu na tradicionalne mreže“, dodaje on.

Nametanje pravila tinejdžerima je teško, naglašava psihologinja Mulić Čorbo jer je jedan od njihovih razvojnih zadataka da se odupiru pravilima i ograničenjima.

“Bilo koja pravila da postavite tinejdžeru, on će se boriti protiv njih – to mu je zadatak razvojni – i, ako mene pitate, kao psihologinja, kao psihoterapeutkinja ću reći da se to dijete jako dobro zdravo razvija“, kaže ona.

Zabrana bi morala ponuditi neku alternativu tinejdžerima, smatra ona. Posebno je važno ne osuđivati djecu koja su učestvovala u izazovima i s njima razgovarati, kako bi shvatili na vrijeme moguće posljedice i spriječili povrijeđivanje.

“Važno je kako ćemo pričati s njima; zašto to rade, koji su njihovi ciljevi, kako da razmišljaju, što se može desiti, što se ovima desilo, kako im je ako ne budu dio tog izazova? Važno je, a ne znam da li je itko pitao djecu kako bi se osjećali da nisu dio toga“, kaže Mulić Čorbo.