Obilježena mjesta stradanja u Zvorniku, Lukavcu, Prnjavoru i Tesliću

Obilježene su lokacije Osnovne škole “Desanka Maksimović“ i “Brana crvenog mulja” kod Zvornika, Fabrika obuće “Sloga“ i “Kožara” u Prnjavoru, objekat “Klaonica“ kod Lukavca i druga mjesta na području Teslića koja su prepoznata kao mjesta zatočenja u više presuda Haškog tribunala, Suda Bosne i Hercegovine i drugih sudova.

Prema saopštenju Centra, Osnovna Škola “Desanka Maksimović“ je u periodu od 14. do 16. jula 1995. služila kao mjesto zatočenja za Bošnjake s područja Srebrenice i okolnih mjesta, gdje su ih pripadnici Vojske Republike Srpske maltretirali i mučili, a veliki broj njih je ubijen. Kako navode, preostali zatočenici su prevezeni do “Brane crvenog mulja”, gdje je izvršeno njihovo masovno pogubljenje.

Nedžad Avdić, koji je preživio strijeljanje na “Brani crvenog mulja” i koautor knjige “Ja, haški svjedok“, za Centar je kazao da je ovakva mjesta potrebno obilježiti zbog masovnog negiranja zločina.

“Bez istine, priznavanja zločina i suočavanja s tim, nema iskrenog, trajnog mira. Kao žrtvu me jako boli to negiranje i šutnja, ne samo onih koji su činili zločine, nego šutnja cijelog društva. Šutjeti ne treba o tome, ne da bismo pozivali na mržnju, nego da se suočimo s time na jedan pravi način”, naveo je Avdić.

Tokom akcije, aktivisti iz Centra obilježili su i objekat “Klaonica” u Lukavcu, koji se od juna do oktobra 1992. godine koristio kao zatočenički objekat za civile srpske nacionalnosti s područja sela Puračić i okolnih mjesta.

Iz Centra navode da se obilježavanju Fabrike obuće “Sloga“ u Prnjavoru, koja je od maja do polovine septembra 1992. služila kao mjesto zatočenja za osobe bošnjačke nacionalnosti, pridružio i Drago Knežević, predsjednik Udruženja ratnih zarobljenika grada Derventa.

On je kazao kako je važno da se djeca sa sve tri strane upoznaju i uvide sličnosti stradanja i patnji u logorima.

“Svakog bivšeg logoraša gledam kao brata po patnji, jer i on je prošao ono što sam prošao ja. Nema drugog puta, jer svako ko je prošao patnju koju sam ja prošao, za mene je ja”, rekao je Knežević.

U Prnjavoru je obilježen kao mjesto stradanja i zatočenički objekat za civile bošnjačke i hrvatske nacionalnosti s područja općine Derventa, koji je postojao u periodu od proljeća do ljeta 1992. godine.

Aktivisti Centra obilježili su i nekadašnju zgradu Teritorijalne odbrane Teslić, gdje su zatočenici bošnjačke nacionalnosti premlaćivani i ubijani. U selu Pribinić u Tesliću su mjesto zatočenja za 200 osoba bošnjačke i hrvatske nacionalnosti bili Društveni dom, Pošta i skladište poljoprivredne apoteke.

Prema saopštenju Centra, u noći između 17. i 18. juna 1992. iz zatočeničkih objekata u selu Pribinić je odvedeno, streljano i zakopano u masovnu grobnicu 18 zarobljenika bošnjačke nacionalnosti na lokalitetu “Bebe” na planini Borje, koji je obilježen tokom ove akcije.

Tamara Zrnović, članica Centra, navela je da već deset godina s kolegama obilazi mjesta stradanja, ne praveći razliku između mjesta stradanja i patnje svih žrtava.

“Mi nudimo jednu drugačiju kulturu sjećanja u kojem ima mjesta za sve žrtve, sjećanje nije ograničeno isključivo na pripadnike jednog naroda i ta kultura sjećanja pokazuje jednu solidarnost i podršku koju obični ljudi pružaju jedni drugima. Obilježavanju neobilježenih mjesta stradanja, koja su najčešće predmet šutnje i negiranja, do sada se pridružio veliki broj ljudi i tu se vidi da ta solidarnost prelazi etničke ili državne granice”, kazala je Zrnović.

Iz Centra za nenasilnu akciju su od 2015. obilježili više od 140 lokacija u BiH.

Akciju obilježavanja neobilježenih mjesta stradanja započeli su i aktivisti Inicijative mladih za ljudska prava u Hrvatskoj koji su, nakon ranijeg obilježavanja Paviljona 22 na Zagrebačkom velesajmu, obilježili i lokalitet “Ribnjak“ na području Lipika, gdje je postojao improvizovani zatočenički objekat u kojem je bilo zatočeno najmanje 24 civila srpske nacionalnosti, od kojih je 18 preminulo.