Bosanski Novi. Foto: BIRN BiH
Merzuk Nakić je putem videolinka iz suda u Njemačkoj posvjedočio da je oko mjesec dana bio zatočen u prijedorskom logoru “Keraterm”, nakon čega je prebačen u prostorije policije u Bosanskom Novom, gdje je ispitivan dva dana.
Nakon ispitivanja, kako je rekao, odveden je na stadion “Mlakve”, a 22. jula 1992. je s još 14 osoba odveden u hotel “Una”, u kojem je bila smještena Vojna policija.
“Poslije toga je Vojna policija prebačena u Vatrogasni dom, i nas su s njima prebacili”, rekao je svjedok i naveo da četiri ili pet dana nakon dolaska u Vatrogasni dom nije bilo maltretiranja.
Na pitanje tužitelja Tarika Crnkića ko je vršio ispitivanje i premlaćivanja, svjedok je odgovorio da ne zna sve vojne policajce, ali da su uglavnom bili prisutni Dragan Đurić, za kojeg je čuo da je preminuo, optuženi Miro Bosančić i Milenko Janković, za kojeg nije bio siguran da se tako zove.
“Oni su tukli svakoga… Najviše Muslimović Ismeta. I mene su isto tukli, Đurić Dragan možda i najviše tukao. Tukao me i Bosančić”, rekao je svjedok.
Posvjedočio je da je vidio kada je Muslimović otišao s Đurićem i Bosančićem “da im pokaže neku kuću”. Nakon sat vremena, kako je rekao svjedok, došao je vojni policajac po dvojicu zatočenika – Esada Dizdarevića i Aliju Ibrahimagića – da vrate Muslimovića nazad u Vatrogasni dom.
Nakić je kazao da mu je rečeno da zajedno s Ibrahimagićem tijelo Muslimovića ubace u kombi, a nakon što to nisu mogli, pozvan je izvjesni Ante iz Prijedora da im pomogne.
“Đurić je rekao i Anti da uđe u kombi. Nikad ga više nisam vidio, kao ni Ismetovo tijelo”, kazao je svjedok.
Posvjedočio je da je vidio odvođenje Ramiza Grudića, Salke Muhovića, Rešada Berberovića i Džafera Kapetanovića i da je čuo da njihova tijela nikad nisu pronađena.
“Rešada i Džafera, da ih nisu ubili, nisu ni morali koliko su bili pretučeni”, rekao je svjedok.
Kazao je da je pušten 30. augusta 1992. nakon što ga je u kancelariji Bogdana Graba ispitivao “neki komandant iz Prijedora”, koji je njemu, i još šestorici koji su ostali u sobi, rekao da ih niko neće dirati i da će biti pušteni.
Posvjedočio je da su u prostoriju Vatrogasnog doma, gdje su bili zatočeni, dovođeni njemu nepoznati ljudi, uglavnom iz Prijedora, koji su pokušavali pobjeći u Hrvatsku. I njih je, prema riječima svjedoka, tukla Vojna policija i odvođeni su na ispitivanje.
Simo Ličina, Nedeljko Pilipović, Žarko Kalinić, Miro Bosančić te Bogdan, Žarko i Jovan Grab optuženi su za ubistva, prisilni nestanak i nečovječno postupanje u Bosanskom Novom. Prema optužnici, oni su – u svojstvu pripadnika voda Vojne policije Lake novogradske brigade Vojske Republike Srpske – zatočenicima u Vatrogasnom domu nanosili velike patnje u periodu od maja 1992. pa do kraja marta 1993. godine.
Svjedok je, odgovarajući na pitanje Odbrane Bogdana Graba, kazao da nikad nije vidio Graba u prostoriji za ispitivanje koja je bila blizu njegove kancelarije, da ga optuženi nikad nije tukao, niti je čuo da je nekog tukao.
Advokat Savan Zec pitao je svjedoka kako se ponašao njegov branjenik Žarko Grab, koji je bio vojni policajac, a Nakić je odgovorio da nije vidio da je optuženi nekoga tukao.
“Da su svi bili kao on, vjerovatno bi čitava kolona preživjela”, rekao je Nakić.
Suđenje se nastavlja 7. novembra.
