Ramić i ostali: Pretučena na ispitivanju na Bradini

Svjedokinja Lenka Kuljanin rekla je da je 15. maja 1992. godine na Bradinu pucano iz okolnih sela u kojima je pretežno živjelo muslimansko stanovništvo, ali da je to trajalo kratko. Navela je da nisu imali nikakvih problema do 25. maja.

“Tada je počelo da puca. Svi su se uzbunili. Mićo je izašao”, izjavila je svjedokinja, pojasnivši u odgovoru na pitanje tužioca da misli na svog supruga Mitra Kuljanina, koji je danas također trebao svjedočiti, ali je od toga odustao.

Tužilaštvo je odustalo od njegovog saslušanja i ovog svjedoka neće više pozivati.

Svjedokinja je, nakon povlačenja sa ostalim civilima iz Donje Bradine, naredna dva i po mjeseca provela u kući Josipa Zovke, za kojeg je bila udata sestra njenog muža. Dodala je da tu nije imala nikakvih neprijatnosti do 12. jula, kada je čula detonaciju i pucnjavu u pravcu sela Repovci, a kasnije je saznala da je tu poginulo nekoliko pripadnika Armije BiH. Po nju su, kako je kazala, tada došle dvije osobe, koje je poznavala.

“Mi smo bili jako dobri. Nisam imala nikakav strah od njih. Nosili su neki papir”, ispričala je svjedokinja i dodala da ona nije čitala niti vidjela šta piše na tom papiru.

Rekla je da je odvedena u mjesni ured, u prostoriju u kojoj je bio jedan vojnik, dvojica su bila na vratima, a njoj je naređeno da sjedne pored prozora.

“Prvo pitanje je bilo: ‘Gdje je Mićo?’ Ja kažem da ne znam. Odmah je krenulo udaranje”, prisjetila se svjedokinja i navela da je dobijala udarce u glavu, od kojih joj je rasječena usna, a imala je povrijeđen nos i uho.

Kuljanin je navela da je vojnik prestao s udarcima kada je čuo da je došao izvjesni Pavo, koji je galamio i govorio: “Ko je nju doveo?”, a zatim naredio da je vrate u Zovkinu kuću. Svjedokinja je, kako je kazala, ubrzo saznala da ju je tukao Enes Jahić, a kasnije ga je prepoznala, prilikom davanja izjave 2017. godine, kada joj je predočen fotoalbum.

Advokat optuženog Jahića Kerim Čelik pitao ju je gdje je bila na prepoznavanju, na šta je svjedokinja odgovorila da je izjavu i prepoznavanje dala u Ambasadi BiH u Beogradu jer trenutno živi u Šapcu. Pitao ju je kada je saznala da se vojnik zove Enes Jahić, a Kuljanin je rekla da se to desilo “vrlo brzo” i da joj je vjerovatno rekao Zovko ili njegova supruga Biljana, jer su poznavali Jahića.

Optuženi Jahić je pitao svjedokinju kojoj jedinici su pripadali vojnici koji su je odveli, kao i oni koji su bili na punktu kod objekta mjesne zajednice, na šta Kuljanin nije znala odgovor.

Na pitanje odbrane prvooptuženog Esada Ramića da li je njen muž imao pušku, od koga ju je dobio i kada ga je posljednji put vidjela, kazala je da jeste imao pušku, ali ne zna otkud mu. Rekla je da supruga nije vidjela od trenutka kada je napustio kuću do polovine augusta 1992. u Hadžićima.

Za zločine počinjene u Konjicu optuženi su Esad Ramić, Omer Borić, Šefik Nikšić, Adnan Alikadić, Mitko Pirkić, Redžo Balić, Hamed Lukomirak, Safaudin Ćosić, Muhamed Cakić, Ismet Hebibović, Enes Jahić i Željko Šimunović. Na teret im je stavljeno da su u periodu od maja 1992. do maja 1993, u okviru širokog i sistematičnog napada na srpsko civilno stanovništvo na području Konjica, počinili progon – ubistvima, silovanjem, zatvaranjem, mučenjima i drugim nečovječnim djelima.

Tužitelj je zatim pročitao iskaz preminulog svjedoka Muhameda Ajanovića, koji je bio pripadnik rezervnog sastava Stanice javne bezbjednosti Konjic. Rekao je da nije vidio nikakva ubistva na Bradini, ali da je čuo da je jedinica Hrvatskih obrambenih snaga (HOS) izvršila ubistva u Kuljanima.

U iskazu iz 2015. rekao je da je vidio da je optuženi Nikšić tukao zarobljenika na punktu u Bradini, a nakon ubistava devet pripadnika Armije BiH, rekao vojnicima da izvrše paljenje Bradine i dao im gorivo. Odbrana Nikšića rekla je da će pitanja koja bi ovom svjedoku postavila da je živ, pročitati na narednom ročištu.

Suđenje se nastavlja 3. jula.