Drljača i ostali: Kanta urina umjesto vode

Jasmin Šekerić ispričao je da je, kao pripadnik 502. brigade Armije Bosne i Hercegovine, zarobljen u oktobru 1995. u Sanskom Mostu, a potom odveden u “Mali logor” u Banju Luku.

“Uveli su me u neku prostoriju s pločicama, vidio sam tragove krvi tu. Bio je mali prozor, te halke na zidu i limena kanta. Mene su vezali lisicama kroz te halke, tako da nisam mogao leći”, rekao je svjedok i dodao da su ga svakodnevno tukli i provocirali.

Svjedok se prisjetio kako ga je jedan stražar pitao da li je žedan, te da mu je potvrdio da jeste.

“Stražar mi je ubacio kantu s mokraćom, i to sam morao da pijem”, kazao je svjedok opisujući uslove u “Malom logoru”.

Prema iskazu svjedoka, njega su nakon sedam dana prebacili u Odžak, gdje je ostao deset dana, i ponovo ga vratili u “Mali logor”. Tu su ga pitali da li poznaje Šuhreta Fazlića, a kada je rekao da ga ne poznaje, izvjesni kapetan – čije ime svjedok ne zna – kazao mu je: “Zahvali se Fazliću, on ti je spasio život.” Nakon toga je svjedok prebačen u kasarnu “Kozara” u Prijedoru, odakle je razmijenjen.

Na poziv Državnog tužilaštva odazvao se i Džemo Bećirović, koji je ispričao da je do početka rata živio u Banjoj Luci, imao RTV servis, te bio vijećnik Stranke demokratske akcije (SDA) u Skupštini opštine Banja Luka.

Svjedok je ispričao kako je u mjesnim zajednicama Srbima dijeljeno naoružanje, te da je morao zatvoriti radnju.

Rekao je da je 25.  maja 1992. godine uhapšen i odvezen u Suboticu u Srbiji, gdje je zadržan 48 sati.

“Državna bezbjednost mi je nudila da potpišem neke izjave, ali sam odbio, pa su me prebacili na sud u Beograd, gdje su me osudili na 14 dana zatvora”, prisjetio se svjedok i kazao da je u novembru 1992. prebačen u “Mali logor” u Banjoj Luci.

Prema njegovim riječima, u “Malom logoru” je bio zatvoren zajedno s još pet ljudi, gdje su bili psihički i fizički maltretirani.

“Mene je upravnik Drljača prepoznao tu, prije rata sam mu popravljao nešto pa se tako znamo, odveo me u kancelariju na kafu, te naredio stražarima da me niko ne smije tući, i stvarno nije. Dao mi je prostoriju gdje sam mogao raditi i popravljati određene aparate”, ispričao je svjedok, te naveo da je čuo vrisku zatvorenika iz drugih ćelija, koji su bili tučeni.

Kako je rekao, 13. januara 1993. dobio je presudu, kojom je zbog šverca oružjem osuđen na godinu zatvora, ali su mu dozvolili da plati 1.000 njemačkim maraka, tako da je dan poslije pušten iz zatvora.

Optužnica tereti Rajka Drljaču, Milića Bućana, Gorana Jorgića, Gorana Bojića, Svetislava Cvijetića, Uroša Graba, Aleksandra Jankovića, Igora Kljakića, Milenka Letića, Borislava Milakovića, Draška Radusinovića, Gojka Soldata, Mileta Vučkovića, Gorana Savića i Duška Drljaču da su, u svojstvu upravnika, zamjenika upravnika i stražara, u periodu od 1992. do 1995. počinili zločin protiv civilnog stanovništva i ratnih zarobljenika u “Malom logoru” – između ostalog, premlaćivanjima, zlostavljanjima, seksualnim zlostavljanjem te drugim nečovječnim postupanjem.

Tužiteljica Olivera Đurić najavila je da će podnijeti zahtjev za spajanje ovog s predmetom protiv Slobodana Savića, koji je nedavno negirao krivnju za zločine u “Malom logoru”.

Suđenje se nastavlja 22. marta.