Bužimkić i ostali: Zadnji susreti sa članovima porodica u julu 1995.

Bosanska Krupa. Foto: BIRN BiH

Draginja Milašin je ispričala kako je 1995. živjela s djecom te mužem Marinkom, koji je bio vojno angažovan. Prisjetila se kako ga je zadnji put vidjela prije 4. jula 1995, kada je bio napad na Suhoj Međi. Preko njegovih prijatelja vojnika je saznala da je zarobljen, a tokom razmjene 6. decembra 1995. saznala za njegovu sudbinu.

Milašin je tokom razmjene prepoznala njegovu odjeću i tijelo, koje je bilo kompletno. Pojasnila je kako je bio u svom vešu te u zarobljeničkoj prugastoj košulji. Dodala je da je sahranjen u Kostajnici.

Branka Banjanac je posvjedočila kako je 1995. živjela sa sinom i mužem Dragoslavom Slijepcem, koji je bio angažovan na Suhoj Međi, a kojeg je zadnji put vidjela početkom jula, kada je otišao na ratište. Od djevera Dragomira je saznala da je njen muž nestao, a u decembru tokom razmjene saznala je od patologa da je ubijen iz vatrenog oružja. Navela je kako je sahranjen u Mrakodolu.

Stevan Baltić se prisjetio 1995. godine, kada je u porodičnoj kući živio sa suprugom, braćom, roditeljima i snahom. Rekao je kako je njegov brat Zoran, kojeg je zadnji put vidio u julu, bio vojno angažovan pri 5. bataljonu Novogradske brigade.

“Otišao je 3. jula na ratište na Suvu Među. On je otišao okupan, obrijan, a sutradan se desio napad. Preko telefona sam čuo da se ne zna ništa”, naveo je Baltić te dodao da su njegovo tijelo prepoznali tokom razmjene u decembru. Tada je, prema riječima Baltića, patolog utvrdio da je njegov brat udavljen žicom. Sahranjen je u Maslovarama, kazao je svjedok.

Sva tri svjedoka su postavila imovinskopravni zahtjev.

Za ubistva najmanje 25 zarobljenih pripadnika Vojske Republike Srpske optuženi su Senad Bužimkić, Rizah Fajić, Almir Sefić, Ermin Kadić, Amir Patković, Irfo Velagić, Suad Nesimović i Nedžad Ćehić. Prema optužnici, oni su bili pripadnici 511. brigade Armije BiH.

Nastavak suđenja je 5. februara.