Kuća u kojoj je bio logor u Liplju. Foto: Maja Nikolić
Milan Slepčević kazao je da je pred kraj aprila 1992. mobilisan u Snagovu i da su držali straže, a da nešto kasnije u selo dolaze dobrovoljci iz Srbije zvani “Bijeli orlovi“.
“Naturili su diktaturu… Morali smo da ih slušamo. Ko ih nije slušao, imao je problema. Htjeli su i da tuku“, rekao je Slepčević.
On je dodao da je čuo da je i njegov komšija Rade Grujić s njima imao problema jer su htjeli da mu uzmu automobil.
“Pričali su mi, a i Rade mi je pričao. Prijetili su mu da će ga ubiti“, rekao je svjedok, dodajući da je Grujić otišao u Srbiju, koliko se sjeća, polovinom maja.
On je kazao da se Grujić vratio u junu i da je u Snagovu bio do 1993., kada je ponovo otišao i više se nije vraćao.
Slepčević je kazao da nakon pogibije komandira “Bijelih orlova“ Zorana Obrenovića jedinica više nije bila ista, te su neki pripadnici otišli a neki ostali do kraja 1992.
Grujić je optužen da je, u svojstvu pripadnika čete Snagovo Teritorijalne odbrane Zvornik, silovao ženu bošnjačke nacionalnosti u Liplju, gdje se nalazio zatočen veliki broj civila bošnjačke nacionalnosti. Na teret mu je stavljeno da je počinio zločin u periodu od aprila do kraja jula 1992, u vrijeme širokog i sistematičnog napada.
Na pitanje o dešavanjima u selu Liplje, svjedok je rekao da je čuo da su ljudi skupljani zbog razmjene. Tužiteljici Eldini Biuk je kazao da nije išao tada u Liplje i ne zna da li je i ko od drugih mještana išao.
Potvrdio je da je po dolasku “Bijelih orlova“ bio sastanak u školi u Gligorevićima s komandirom jedinice, koji je rekao da im je došao pomoći.
“Jeste, nešto uniforma kao da pomogne, međutim, to nije bilo to“, rekao je Slepčević.
Dodao je da je u Snagovu ostao dok im u decembru nije selo zapaljeno.
Suđenje se nastavlja 28. novembra.
