Dudaković i ostali: Posljednji tragovi članova porodica u Petrovcu

Neđeljko Petrović je kazao da je do avgusta 1995. s porodicom živio u selu Rainovci u opštini Bihać i da je bio vojno angažovan. On je kazao da je njegov otac Boško, kada je pokrenuta hrvatska akcija “Oluja” otišao sa stokom kod poznanika Daneta Radoševića u selo Vrtoče.

“Kad je Petrovac padao, tada je on potjerao ovce… Kad sam vidio Daneta, bio je izbjegao traktorom u Sanski Most, kaže: ‘Ja sam ga zvao da ide sa mnom traktorom, a on nije htio ostaviti stoku'”, ispričao je Petrović.

Dodao je da su posmrtni ostaci njegovog oca identifikovani 2007. Naveo je da su objekti u njegovom porodičnom domaćinstvu porušeni.

Za zločine počinjene na području Bosanskog Petrovca, Ključa, Bosanske Krupe i Sanskog Mosta, uključujući ubistva više od 300 osoba, progone i uništenje vjerskih objekata, optuženi su bivši komandant i pripadnici Petog korpusa Armije BiH – Atif Dudaković, Sanel Šabić, Ibrahim Šiljedić, Safet Salihagić, Adis Zjakić, Hasan Ružnić, Redžep Zlojić, Samir Solaković, Fatmir Muratović, Muharem Alešević, Husein Balagić, Edin Domazet, Ejub Koženjić, Ibrahim Nadarević i Said Mujić.

Na pitanja branioca Asima Crnalića, svjedok Petrović je kazao da nema saznanja kako je stradao njegov otac. Branioca Ifeta Ferageta interesovalo je da li je njegov otac bio mobilisan, što je svjedok negirao. Kazao je da je stradao kada je tim područjem prolazio Peti korpus.

“Ne znam kako je ubijen, samo znam da je ubijen”, rekao je Petrović.

On je kazao da ne zna da je tijelo njegovog oca pronađeno 15 kilometara prema Bihaću.

Svjedokinja Tanja Runić kazala je da je u avgustu 1995. s djecom napustila Petrovac, a njeni roditelji su ostali i išli u selo raditi u bašti. Rekla je da je njena majka došla u Banjaluku, a otac Nikola Dragić nije htio krenuti iz sela.

“Do dana današnjeg nemamo saznanja o njemu”, kazala je Runić.

Na pitanja branioca Mirsada Crnovršanina, ona je kazala da je početkom avgusta bilo granatiranja ceste od strane Hrvatskog vijeća obrane, kojom su išle izbjeglice iz Krajine i da je bilo civilnih žrtava.

Na sugestiju branioca da je njen otac nosio vojničku košulju, svjedokinja je rekla da on nije bio mobilisan i da je bio 1931. godište. Crnovršanin je rekao da u dokumentaciji stoji da je nestanak njenog oca prijavljen 15. oktobra, na šta je svjedokinja rekla da je tako konstatovao Crveni krst. Tužiteljici Marijani Čobović je rekla da su oni prijavili nestanak čim je majka došla u Banjaluku polovinom septembra.

Mirjana Jovković je kazala da je njena tetka Mileva Bijelić iz Hrvatske krenula u koloni na početku akcije “Oluja” i posljednji je put viđena u okolini Petrovca.

Svjedokinja je kazala da je studirala u Banjaluci i da se raspitivala za tetku, čiji su posmrtni ostaci pronađeni u okolini Petrovca.

Braniteljica Belma Balijagić Džuho je svjedokinju pitala da li joj je poznato da je u dokumentaciji navedeno da je smrt njene tetke nastupila u avgustu. Jovković je rekla da je tako navela kada se raspitivala za nju, jer je tada bio zbjeg iz “Oluje”. Braniteljica je kazala da u dokumnetaciji stoji da je smrt nastupila prirodnim putem, što svjedokinji nije poznato.

Tužiteljica Čobović je kazala da ima još oko 200 svjedoka, oštećenih, koji samo trebaju potvrditi da su stradali članovi njihovih porodica. Predložila je da se njihovi iskazi čitaju, s čim se nisu složile Odbrane. Neki branioci su predložili da Tužilaštvo odustane od tih svjedoka.

Nastavak suđenja je 16. oktobra.