Drljača i ostali: Premlaćivanja na hodnicima “Malog logora”

Eniz Palić ispričao je u Državnom sudu kako je s porodicom početkom 1993. godine živio u naselju Šiprage, odakle ih tada odvode u školu u ovom mjestu, gdje su morali dotjerati i stoku.

Uhapšen je u junu 1993. u svojoj kući, a kako je rekao, po njega su došli Zdravko Pejić i izvjesni Vukan, te su ga odveli u policijsku stanicu u Kotor-Varoši, gdje je zatekao Muju Kovačevića vidno pretučenog.

“Mujo im je rekao da ja imam motorolu, pa su me iz stanice vratili kući da pokažem gdje je”, kazao je svjedok te dodao kako je ispred kuće bilo 50 vojnika kada je došao.

Nakon što im je predao motorolu, rečeno mu je da uzme i lične stvari, a potom su ga autom odvezli u Šiprage, gdje ga je preuzela osoba koju su zvali “zastavnik”, koji ga je, kako je ispričao svjedok, počeo udarati. Rekao je da su ga odveli u Banjaluku, u kasarnu “Kozara” – “Mali logor”, gdje su mu oduzeli svu odjeću i stvari, te ga zatvorili u ćeliju, u kojoj je već bilo više od 30 zatvorenika.

“To je bio džehenem, spavali smo na betonu, u kantu vršili nuždu, a svako veče su me izvodili na hodnik i premlaćivali, tako da nisam mogao stajati na nogama”, kazao je svjedok.

Ispričao je kako su ih svako veče odvodili u toalet, te da su hodnikom dugim oko 40 metara morali trčati, obaviti nuždu i vratiti se, a da su za to imali po tri minute.

“Ko to ne stigne, počnu da tuku, šutaju ga u toaletu”, rekao je svjedok.

Naveo je da je od komšije Besima Berbića, koji je ranije zatvoren, saznao “koji su stražari zlo”, te da je izvjesni “zastavnik” zamjenik upravnika “Malog logora”.

“Jednu noć su me izveli, bio je Miladin Babić, neki kog su zvali Paprika, još jedan karatista ili bokser, ukupno deset njih me je tuklo tri ili četiri sata na hodniku. Nisam mogao da dišem, ubacili su me kao vreću u ćeliju”, opisao je svjedok jedno od premlaćivanja u “Malom logoru”.

Nakon deset dana, prema riječima svjedoka, prebačen je u “Tunjice”, gdje su ga zatvorili u samicu, te ga svakodnevno izvodili na ispitivanja i usput ga tukli.

Sjetio se kako su njih trojicu jedno veče izveli, stavili im vreće na glavu i poveli ih u neki podrum, gdje im je rečeno da idu na strijeljanje.

“Bilo mi je drago, samo da završi patnja”, kazao je svjedok, ali su ih nakon premlaćivanja vratili. U Tunjicama ostaje 110 dana, a onda ih ponovo vraćaju u “Mali logor”, gdje im počinje suđenje. Kako je naveo svjedok, njemu se sudilo za špijunažu i pripremanje oružane pobune.

“Nas 12 koji smo optuženi doveli su u ‘Mali logor’, uveli u ćeliju, gdje je bila slika Svetog Save, te nas natjerali da se, s rukama na leđima, popnemo na stolicu, poljubimo sliku, tri puta se prekrstimo i kažemo: ‘Živi Sveti Sava i sav srpski narod’, a ko to nije mogao, dobijao je batine”, opisao je svjedok dešavanja u “Malom logoru”.

Svjedok je osuđen na osam godina zatvora, ali je 9. oktobra 1993. razmijenjen.

Na pitanje Odbrane Bućana Milića, svjedok je rekao da su njih petorica iz sela nekih pet mjeseci slali putem motorole vojno-obavještajne informacije Armiji BiH, te da mu je motorolu poklonio brat, koji je bio u Armiji.

Slobodan Perić, branilac Gorana Savića, predočio je u sudnici snimak koji je nastao u vrijeme dok je svjedok bio zarobljen, prilikom ispitivanja u Tunjicama, na kojem se vidi svjedok.

Palić je potvrdio da se on nalazi na snimku, ali da nije znao da ga snimaju, nakon čega je Vijeće Suda BiH naložilo da se prekine emitovanje videa.

“Kršite pravo na odbranu”, kazao je Perić, te dodao kako time želi dokazati da svjedok nije uživao zaštitu prava civilnih osoba po Ženevskoj konvenciji, međutim Vijeće nije promijenilo stav.

Optužnica tereti Rajka Drljaču, Milića Bućana, Gorana Jorgića, Gorana Bojića, Svetislava Cvijetića, Uroša Graba, Aleksandra Jankovića, Igora Kljakića, Milenka Letića, Borislava Milakovića, Draška Radusinovića, Gojka Soldata, Mileta Vučkovića, Gorana Savića i Duška Drljaču da su, u svojstvu upravnika, zamjenika upravnika i stražara, u periodu od 1992. do 1995. godine počinili zločin protiv civilnog stanovništva i ratnih zarobljenika u Vojno-istražnom zatvoru zvanom “Mali logor” – između ostalog, premlaćivanjima, zlostavljanjima, seksualnim zlostavljanjem te drugim nečovječnim postupanjem.

Svjedok Fahrudin Vehabović, koji je živio u banjalučkom naselju Vrbanjci, ispričao je u Državnom sudu kako je, dok je sjekao šumu sredinom septembra 1992. godine, uhapšen s još trojicom komšija.

“Svezali su nas i odveli u ‘Mali logor’”, rekao je svjedok te dodao kako su ga prvo smjestili u ćeliju s dva zatvorenika srpske nacionalnosti, od kojih ga je jedan maltretirao, a potom da je prebačen u ćeliju u kojoj je bilo zatvoreno 20 ljudi iz Gradiške.

On je ispričao kako su ga tukli prvih mjesec dana, a da je kasnije to prestalo. I njemu je suđeno pred Vojnim sudom u Banjaluci, ali kako je kazao svjedok, oslobođen je i pušten.

Nastavak suđenja je zakazan za 6. oktobar.