Obradović i ostali: Saznanja o ubistvima u Novoseocima
Svjedok Danko Stanišić je kazao da je tokom ljeta 1992. bio zaposlen na poziciji zamjenika komandira Policijske stanice na Sokocu, odnosno bio je zamjenik prvooptuženom Dragomiru Obradoviću. Naveo je da nije bio angažovan u Novoseocima, već je o napadu na selo saznao od kolege Radenka Teletine.
“Sutradan sam saznao da su žene i djeca deportovani u Sarajevo, a muškarci likvidirani na deponiji smeća“, rekao je svjedok, te dodao da je tada srušena džamija u Novoseocima, a njen materijal odvezen i prosut po leševima.
Na pitanje tužioca Ivana Matešića, svjedok je rekao da pripadnici policije nisu radili uviđaje, niti išli na prostore gdje su se odvijale borbene aktivnosti.
Upitan od člana Sudskog vijeće Darka Samardžija, da li su Novoseoci na meti napada, svjedok je izjavio: “Vjerovatno jesu, mi smo to tako smatrali“.
Za zločine počinjene u Novoseocima optuženi su Obradović, u svojstvu komandira Stanice javne bezbjednosti Sokolac, Momčilo Pajić kao komandir čete Vojne policije Druge romanijske motorizovane brigade i Aleksa Gordić u svojstvu njegovog zamjenika, bivši vojni policajac Nikola Koprivica te Miladin Gašević, kao zamjenik komandira Izviđačke čete, a Momir i Branislav Kezunović, Željko Gašević i Jadranko Šuka kao pripadnici te jedinice.
Prema optužnici, pripadnici Vojne policije i Izviđačke čete ušli su u Novoseoce u noći sa 21. na 22. septembar 1992. godine. Kako se navodi, 44 muškarca su prevezena do smetljišta na Ivan polju, gdje su ubijeni, a žene, djeca i stariji odvezeni su prema Sarajevu. Navedeno je i da je u selu ubijena jedna žena.
Svjedok Predrag Ćajić je bio zaposlen u Odjelu državne bezbjednosti na Sokocu. Ispričao je kako ga je djed koji je živio u Novoseocima zvao i zamolio da pomogne da se zaštite kuće i imovina Bošnjaka u selu, jer su se dešavali pojedinačni incidenti maltretiranja i krađe stoke.
Kako je naveo svjedok, on je s tim problemom upoznao načelnika opštine Sokolac Milana Tupajića, a na Ćajićevu inicijativu održan je sastanak s predstavnicima Bošnjaka, te im garantovana sigurnost.
Svjedok je rekao da se na dan napada na Novoseoce vratio s terena i od komšija čuo da se u ovom selu dešava akcija.
“Odmah sam sjeo u auto i otišao do sela; na ulazu je bio vojnik i rampa, vidio sam autobus, ali nisam smio prilaziti“, rekao je.
Tupajić je ranije bio optužen u ovom predmetu, ali je protiv njega postupak obustavljen zbog smrti.
Na poziv Državnog tužilaštva odazvao se i Zdravko Kusmuk, koji je komandovao Trećom pješadijskom četom unutar Romanijske brigade. Ispričao je da ga je pozvao komandant brigade Radislav Krstić i naredio mu da “završi selo Mićivode“.
“To je značilo da se eliminišu borci Armije BiH iz Žepe, koji su tuda prolazili“, pojasnio je svjedok naređenje.
Ispričao je kako se, s obzirom na to da je to njegovo rodno selo i poznaje većinu mještana, pokušao dogovoriti da se Bošnjaci predaju i polože oružje, na šta jedan dio mještana nije pristao.
“Mene je Krstić stalno zvao i požurivao, rekao mi je da stvorim uslove da se ni mačka tu ne može vratiti, a meni se plakalo jer nisam želio to da radim“, rekao je svjedok.
Prema njegovom iskazu, došlo je do manjeg sukoba, a kako više nije bilo Bošnjaka jer su otišli prema šumama, on se vratio u Sokolac, gdje je saznao da su ljudi strijeljani u Novoseocima.
Krstić je u Haškom tribunalu osuđen na 35 godina zatvora zbog genocida u Srebrenici u ljeto 1995. godine.
Nastavak suđenja planiran je za 21. septembar.
