Begić Safet: Počelo suđenje za zločine kod Cazina

Na današnjem ročištu saslušana su i četiri svjedoka – Vahid i Ferid Đogić, Omer Abdić i Hajder Delanović, koji je doveden u pratnji sudske policije iz Zenice, gdje služi kaznu zatvora po drugoj presudi.

Svjedok Vahid Đogić govorio je o zarobljavanju i maltretiranju tokom boravka u tvornici praškastih proizvoda u Ćoralićima (općina Cazin), koja je služila kao zatvor za zarobljene pripadnike Narodne odbrane Autonomne pokrajine Zapadna Bosna (NOAPZB). Kako je naveo, boravio je u kući Alije-bega Beširevića, odakle je premješten u tvornicu, u hangar sa oko 40 ljudi.

“Optuženi me pozvao na hodnik, stavio mi pištolj u usta. Jednom je na hodniku bio tenkista, izveli su me vani, da idem prepoznati tenk. Pitali su me čiji je, rekao sam da ne znam. Opsovao mi je mater, udario me u vrat“, opisivao je svjedok udarac zbog kog je pao u nesvijest, dodajući da ga je optuženi, kad je došao svijesti, natjerao da mu skida čizme i čarape, pere noge i čizme, zatim ponovo oblači čarape i čizme, i tako nekoliko puta – dok su vrata bila otvorena kako bi i drugi vidjeli.

Posvjedočio je da je i oštećeni Ferid Đogić jednom prilikom u halu ušao “sav crn“, te da se tu nalazio jedan pripadnik Petoga korpusa koji je “bio tu po kazni jer nije išao redovno na liniju“. Svjedok je kazao da je optuženi Begić bio upravnik zatvora i da je na hodniku imao sto za kojim je sjedio. Potvrdio je da su civili i ratni zarobljenici bili u istoj prostoriji, bez obilježja, u civilnoj odjeći i da su im uzeti lični podaci prilikom dolaska u zatvor.

“Begić je prozvao Delanović Hajdera i mene. Naredio mu je da me tuče, on je rekao da neće tući komšiju. Onda ga je Begić tukao šakama i nogama dužinom cijelog hangara…“, izjavio je.

Svjedok se prisjetio i da je jedan zarobljenik izvršio veliku nuždu prilikom tuče. Kazao je da je bio zarobljen više od tri mjeseca, te da mu je nakon ovih događaja dijagnosticirana epilepsija, ali i mnogi drugi zdravstveni problemi. Na pitanje Odbrane, svjedok je kazao da je od drugih čuo da je optuženi bio upravnik, dok je na pitanje predsjedavajućeg Sudskog vijeća, Fikreta Hodžića, rekao da je čuo kako ga drugi zovu imenom. Dodao je da je optuženi imao crnu, kovrdžavu kosu, da ga je tukao i drvenom palicom, ali ne zna zašto. Naveo je da nisu svi prozivani i tučeni.

Drugi svjedok Optužbe, Ferid Đogić, kazao je da ga je optuženi jednom prilikom prozvao imenom i prezimenom, te ga tukao “pleskama, šakama, kundakom puške”, kao i da ga je udario dlanovima ruku po ušima, od čega i danas ima posljedice.

“Rekao mi je da je moj otac ubijen kao pas“, izjavio je svjedok, navodeći da ne zna kako je optuženi znao o ubistvu njegova oca.

Naveo je da je vidio kad su prozvani Hajder Delanović i Vahid Đogić da se tuku. Na pitanje branioca optuženog, advokata Amira Ezića, svjedok je kazao da niko nije tražio njegove podatke po dolasku u tvornicu i da su vojne košulje jedino obilježje koje je vidio.

Svjedok Hajder Delanović je rekao da je u tvornici zatekao 30-40 ljudi i da ne zna ko ih je čuvao, ali je čuo od drugih da je to Safet Begić. Na pitanje tužiteljice Ornele Cerić-Mrenica, vidi li Begića u sudnici, svjedok je potvrdio.

“Nisam vidio da je neko pretučen. Mene je jedan samo gurnuo laktom, ne znam ko. Vahid se žalio da su ga udarali, a Ferid je navečer kad je ušao u halu svima rekao da ga je tukao Begić. Nisam vidio“, izjavio je.

Tužiteljica je svjedoku predočila razliku u iskazu iz istrage, kada je izjavio da je Vahid bio krvav, na šta je on rekao da je tačno ono što je danas rekao. Na konstataciju da je u iskazu rekao da su bile prozivke i postrojavanje, svjedok je izjavio da je moguće da je rekao, ali se ne sjeća. Kazao je da ne zna ko ga je tjerao da se tuče sa Vahidom jer je bio mrak, nije prepoznao osobu po glasu, niti je uslijedila ikakva reakcija nakon što su se odbili tući.

Omer Abdić je izjavio da je u tvornici upoznao dva zarobljenika – Hasana Karajkovića i Enesa Pajazetovića, ali da nikada nije prozivan sa Hasanom, niti su istovremeno tučeni. Kazao je da je maltretiran u Pjanićima i da mu je oko bilo natečeno, ali je negirao da ga je optuženi tukao željeznom šipkom u tvornici, rekavši da je to bilo u Pjanićima i da ne zna ko ga je tukao.

Prema navodima optužnice, Begić je bio pripadnik Vojne policije 510. brigade Armije koji je tokom jula i augusta 1994. godine u tvornici praškastih proizvoda u mjestu Ćoralići u Cazinu – koja je u to vrijeme korištena kao zatočenički objekt, civile za koje je pretpostavljao da podržavaju ideju NOAPZB-a – podvrgao fizičkom i psihičkom zlostavljanju, te nečovječnom postupanju, tako što je iz hale u kojoj su se nalazili zatvorenici prozvao jednog od njih i izveo ga u hodnik u kojem su se nalazila još tri nepoznata vojnika.

Kako se navodi, optuženi je s jednim vojnikom stao s jedne strane zida, dok su druga dvojica stala s druge strane zida, da bi zatočenog bacili u sredinu i počeli ga tući, pri čemu ga je Begić tukao drvenom palicom po cijelom tijelu, dok su ga ostali vojnici udarali šakama i nogama, što je sve trajalo oko pola sata, nanoseći mu na taj način mnogobrojne povrede po cijelom tijelu, a usljed čega je oštećeni trpio velike tjelesne i duševne patnje, te povrede tjelesnog integriteta i zdravlja.

Zatim je, kako se navodi u optužnici, iz hale u kojoj su se nalazili zatvorenici prozvao istog civila, rekavši mu da ide prepoznati tenk, te ga izveo van gdje su se nalazili NN tenkisti Armije RBiH, nakon čega ga je jedan od njih odveo do tenka na kojem je pisalo “Crna udovica“ i upitao ga: “Je li ovo Fikreta Abdića tenk?” Nakon što je oštećeni rekao da ne zna, NN tenkista ga je praznom tenkovskom čahurom udario u gornji predio leđa i u predjelu zatioka, od čega je izgubio svijest, a kada je došao svijesti, kako se navodi, Begić ga je nastavio tući, udarivši ga u predjelu lica više puta nogama na kojima su bile vojničke čizme, poslije čega ga je pretučenog bacio na paletu u hali, nanoseći oštećenom na taj način snažne bolove i povrede.

U hali u kojoj su se nalazili zatvorenici prozvao je oštećenog i još jednog civila, naredio im da se tuku, a nakon što je jedan od njih to odbio, optuženi ga je počeo tući po cijelom tijelu, dok je ovaj jaukao, da bi zatim počeo tući drugog oštećenog, navodi se u optužnici.

Druga tačka optužnice Begića tereti da je početkom augusta 1994. u večernjim satima, u tvornici praškastih proizvoda, prozvao još jednog zarobljenog pripadnika NOAPZB-a i odveo ga u jednu malu prostoriju i tu ga tukao, od kojih udaraca je oštećeni gubio svijest i krvario iz uha, psujući mu pritom mrtvog oca i govoreći da mu je otac ubijen kao pas, te ga nastavio tući.

On se također tereti i za udaranje još dvojice ratnih zarobljenika.

Suđenje se nastavlja 1. juna.