Slobodan Taranjac i ostali. Foto: Sud BiH
Zaštićeni svjedok S-5, kojeg je ranije ispitalo Državno tužilaštvo, odgovarajući na pitanja Dragana Međovića, branioca prvooptuženog Taranjca, kazao je da je bio komandir na jednom punktu. On je rekao da su u proljeće i ljeto 1992. vojna i civilna vlast u Ljubiji bile odvojene.
Svjedok je potvrdio da je Krizni štab u Ljubiji bio civilna vlast, kao i da Taranjac, kao komandir, nije mogao izdati naređenje.
Na upit Mersihe Delić, braniteljice Ranka Babića, S-5 je negirao da je on sa Radetom Bilbijom i vojnim policajcima ulazio u Dom u Miskoj Glavi. Također je rekao da nije siguran da li je vidio Babića da ulazi.
On je u unakrsnom ispitivanju negirao i da mu je Ranko Došenović naređivao, te izjavio da se ne sjeća da li je i Milorad Tomić bio tu. Prema njegovim riječima, Slobodan Knežević u tom periodu još uvijek nije bio pripadnik vojne policije.
Za učešće u nezakonitom zarobljavanju i zatvaranju 120 muškaraca – u Domu u Miskoj Glavi, a potom i na stadionu u Ljubiji – te njihovom mučenju i ubistvima počinjenim krajem jula 1992. godine, uz Taranjca, Babića, Došenovića i Kneževića, optuženi su i Zdravko Panić, Trivo i Milan Vukić te Milorad Obradović.
Nastavak suđenja je 3. jula.
