Marković Miroslav: Nisu vidjeli optuženog u Lokanju
Drago Tešić je kazao da je s porodicom živio u selu Branjevo, gdje su početkom rata čuvali straže prema selu Gornji Šepak.
Svjedok je rekao kako nije bio očevidac dešavanja 14. jula 1992. godine, ali da je čuo da su “muslimani napali Lokanj”, te da je poginuo Milenko Janković, rođak optuženog.
“Miroslava Markovića nisam vidio tada”, kazao je svjedok i dodao kako je iz razgovora s Radivojem Đorđićem shvatio da se on protivi tome da Marković bude na bilo kojoj funkciji, iako su ga mještani smatrali dobrim vojnikom.
“Đorđić mi je rekao: ‘Ne znaš ti kako on zna da izda’”, izjavio je svjedok, dodavši da je optuženi bio mladić koji je došao sa odsluženja redovnog vojnog roka, da je imao uniformu i oružje.
Radivoje Đorđić je za zločine počinjene u selu Lokanj bio optužen u predmetu skupa s Goranom Maksimovićem i ostalima, ali je zbog smrti postupak protiv njega obustavljen.
Branko Jeftić bio je predsjednik Mjesne zajednice Lokanj, a kako je ispričao u Državnom sudu, početkom jula otišao je na tri dana u Sloveniju, te kada se vratio s puta, čuo je da je “stotinjak muslimana”, mahom naoružanih, naišlo iz Teočaka na njihove straže u Lokanju, te da je došlo do pucnjave, u kojoj su ubijena četiri srpska vojnika i isto toliko ih ranjeno.
Svjedok je naveo da su optuženog Markovića smatrali dobrim i pouzdanim vojnikom te da je o njemu više puta govorio Đorđiću.
“Nakon tog sukoba, Đorđić mi je rekao: ‘Eto ti tog tvog Markovića, pobjegao je kada je trebao zaštititi selo’”, prisjetio se svjedok i dodao kako je između njih postojao neki sukob, ali da ne zna detalje.
Tužitelja Ljubu Badnjara zanimalo je kada je svjedok bio u Sloveniji, na što je Jeftić kazao da je to bilo početkom jula 1992. godine, te da se tokom njegovog odsustva desio taj sukob.
Miroslav Marković je optužen da je, kao pripadnik Lokanjske čete Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske, učestvovao u zatvaranju, zlostavljanju i ubistvima 67 bošnjačkih civila na području Lokanja u julu 1992. godine.
Neško Marković živio je u Donjem Lokanju, a u Državnom sudu je rekao kako nije u nikakvom srodstvu sa optuženim, te da na ovom području ima više porodica koje se prezivaju Marković, ali da nisu povezane.
On je naveo da je 14. jula 1992. godine vidio optuženog Markovića oko podne kako ide ka selu Radonjići, da mu je mahnuo i da nisu razgovarali.
Tužitelja je zanimalo kako svjedok zna tačan datum i vrijeme, na što je svjedok kazao da je zapamtio da je to bilo nakon Petrovdana (12. jula), a da je taj dan čekao autobus za Gornji Lokanj, koji je trebao doći u 11:30, kako bi izvukao mještane, ali i izbjeglice s Majevice koje su tu dolazile.
Suđenje se nastavlja 8. maja.
