Kandić i ostali: Javljeno da dolaze po civile zaustavljene na Telećoj lastvi
Neđo Janjić je ispričao da je u junu 1992. iz Mostara otišao u selo Zijemlje, gdje se priključio Interventnom vodu čiji je komandir bio Ranko Zubac. Naveo je da su na punktu kontrolisali prolazak civila i vojnika koji su pristizali iz doline Neretve, a tu je prošao i komandant Petog bataljona, optuženi Zdravko Kandić.
Svjedok je naveo imena pripadnika Interventnog voda, među kojima i optužene Mladena i Sinišu Kandića, Dragana Ivaniševića i Gagu Aćimovića. Ispričao je da je iz tog voda optuženi Dragan Đurđić odvojio grupu od deset do 12 pripadnika u posebnu jedinicu, koju su zvali “izviđači”.
“Bili smo prvo kod škole, onda smo prešli na Golo brdo iza komande Petog bataljona”, rekao je Janjić.
Svjedok je rekao da im je naređenja prenosio Đurđić, koji ih je jedan dan uputio u zaselak Šarice, nastanjen bošnjačkim stanovništvom, zbog informacija da se tu skriva odbjegli oficir. Ispričao je da je vod Zupca ušao bočno u selo i počelo se skupljati bošnjačko stanovništvo.
Janjić je rekao da im je Đurđić potom dao naređenje da idu u Teleću lastvu, jer se tu ubacuju diverzantske grupe. Kazao je da su prenoćili, a da su rano ujutro primijetili grupu civila Bošnjaka s područja gornjeg Nevesinja.
“Oni su tu zaustavljeni, njih 30-ak, 35, 40, ne znam tačno. Oni su odvedeni u pravcu Zijemlja”, prisjetio se svjedok, dodajući da je javljeno da dolazi prevoz po njih.
Kazao je da su svi zajedno ušli u autobus, a da je on sa Zoranom Rajkovićem izašao kod barake na Golom brdu, dok su ostali produžili prema školi u Zijemlju, udaljenoj oko dva kilometra.
Janjić je rekao da se poslije pričalo da su civili odvedeni u jamu i strijeljani. Ispričao je da je poslije kod škole vidio Ivaniševića kako gestikulira kao da puca, a da je neko rekao u smislu “kako smo ih”.
Svjedok je rekao da je vidio kada je grupa od desetak civila dovezena pred školu u Zijemlje, među kojima je bila i M-4 sa dvoje djece njenog brata. Naveo je da ne zna šta je bilo s tim civilima, a da im je Zdravko Kandić rekao da paze na M-4 da je neko ne bi maltretirao.
Janjić je ispričao i da je kod barake doveden Osman Abaza. Kazao je da je Mladen Kandić udario nogom Abazu, koji je pao, a jedan stari čovjek ga je udarao debljim štapom, kriveći ga za smrt svog oca.
“Nije se mrdao… Neko je govorio da ga je srce prekinulo”, prisjetio se svjedok.
Na pitanja branioca Cvijetina Adamovića, Janjić je precizirao da je Mladen Kandić udario Abazu u predjelu između stomaka i grudi. Rekao je da je stari čovjek udario sedam do osam puta Abazu.
Radivoje Lazarević, branilac Zdravka Kandića, pitao je svjedoka da li je na tom području bio i divizion od 300 ljudi pod komandom Milana Ugrešića. Svjedok je rekao da je Ugrešić često dolazio, ali da ne zna gdje je moglo biti smješteno 300 ljudi. Potvrdio je da je tu bio i oklopni bataljon.
Na pitanje branioca Marinka Brkića, svjedok je rekao da se sada ne sjeća da je na Telećoj lastvi vidio Đurđića, iako ne isključuje mogućnost da je, kao što mu je predočeno u istrazi, rekao da je optuženi došao s grupom vojnika.
Za ubistvo oko 100 žrtava bošnjačke nacionalnosti s područja Nevesinja, među kojima je bilo više desetina žena, osoba starije životne dobi, kao i djece od 15 dana do dvije godine života, optuženi su Zdravko Kandić, nekadašnji komandant Petog bataljona Nevesinjske brigade Vojske Republike Srpske, Dragan Đurđić, njegov nekadašnji zamjenik, bivši pripadnici ove jedinice – Dragan Ivanišević, Goran Došlo i Milan Trifković, kao i bivši rezervni milicioneri Siniša i Mladen Kandić, te Dragoslav Aćimović.
Svjedok Fadil Aličić je kazao da su njegovi roditelji i drugi članovi šire porodice krajem juna 1992. odlučili da krenu preko planine prema Mostaru.
“Došla je moja majka. Ispričala je da su u zbjegu počeli pucati na njih, panika, razdvajanje”, rekao je svjedok, dodajući da je tada izgubio oca i još 16 članova iz porodice Aličić, među kojima je bilo šestoro djece.
Naveo je da su muškarci pronađeni na Telećoj lastvi, a žene i djeca još nisu.
Suđenje se nastavlja 19. aprila.
