Matuzović i ostali: Svi su kopali rovove i tranšeje
Marijan Klaić, koji je početkom rata bio je komandant protivdiverzantskog voda Teritorijalne odbrane (TO) Orašje, a potom načelnik inžinjerije 106. oraške brigade, naveo je kako je njegova jedinica imala dva zadatka, a to je rad s minsko-eksplozivnim sredstvima i utvrđivanje linija, ali da on nije komandovao jedinicama, već učestvovao samo savjetodavno.
“Svaka četa imala je svog komandira i on je određivao gdje će se formirati linija, da li mu treba dodatno ljudi da kopaju rovove”, rekao je svjedok.
Naveo je kako su rovove na prvoj liniji kopali vojnici, dok su tranšeje koje su povezivale rovove kopali civili, većinom stariji ljudi koji nisu bili vojno sposobni.
“Mjesne zajednice su formirale radne vodove kako bi pomogle vojsci. Svi koji su mogli hodati bili su angažovani na kopanju”, kazao je svjedok te dodao kako su i Srbi zatvoreni u Srednjoškolski centar u izolaciju odvođeni na kopanje, ali da nisu bili ugroženi jer nisu radili na prvim borbenim linijama.
Svjedok je tužitelju Milanku Kajganiću potvrdio da je Đuro Matuzović bio komandant 106. brigade, ali da je kasnije dobio nove dužnosti.
Tužitelja je zanimalo ko je bio odgovoran za sigurnost radnih vodova tokom kopanja, na šta je svjedok rekao da su komandiri bili odgovorni za svoje vojnike, dok za civile nije znao odgovor.
Za progon srpskog stanovništva – ubistvima, zatvaranjem, mučenjem, silovanjima i drugim radnjama počinjenim u Orašju – s Matuzovićem su optuženi Ivo i Tado Oršolić, Marko Dominković, Joso Nedić, Marko Blažanović, Mato i Anto Živković, Stjepo Đurić i Mirko Jurić. Prema optužnici, oni su zločine počinili kao pripadnici komandnih struktura HVO-a te vojne i civilne policije u Orašju.
Na poziv Odbrane Matuzovića svjedočio je i Omer Nurkić, koji je prvo bio kurir u 106. brigadi, a početkom 1993. angažovan je u vojsku i išao je na prvu borbenu liniju.
Nurkić je ispričao kako je na početku rata u Orašju u njihovoj kući s njima živio najbolji prijatelj njegovog oca Milorad Ristanić, koji se, nakon napada avionima, odlučio prijaviti u radni vod, te da je dobrovoljno otišao u Srednjoškolski centar u izolaciju.
“S obzirom na dešavanja, on je odlučio otići kako nama ne bi pravio probleme”, kazao je svjedok i naveo kako je više puta odlazio u školu da posjeti Ristanića i druge svoje profesore koji su tu bili.
“Čika Mileta sam svakodnevno posjećivao, dozvolili su mi da im donesem neke stvari koje su im trebale, a on je dolazio i kod nas kada bi trebao oprati odjeću”, rekao je svjedok.
On je naveo kako je tokom njegovog boravka na prvim borbenim linijama dva puta svjedočio dovođenju ljudi na kopanje rovova, te da tu nisu bili samo Srbi, već i drugi mještani Orašja, a među njima i žene koje su donosile hranu.
On je kazao kako su Srednjoškolski centar obezbjeđivale vojna i civilna policija, te da je Pero Vincentić komandovao Vojnom policijom i da je bio korektan prema Miloradu Ristaniću i njegovim profesorima.
Suđenje se nastavlja 22. marta.
