Šatara i ostali: Teror pred stanicom policije u Donjem Vakufu

Hamdija Jusić je kazao da su 22. juna 1992. došli Tanasić Tane, Jordan Ilić i Vojo Jandrić i da ga je Tane udario nogom u glavu.

“Tanasić Tane je bio aktivni policajac prije rata”, rekao je Jusić.

On je kazao da su njega, brata i još nekoliko komšija odveli i postrojili pred Policijsku stanicu u Donjem Vakufu. Naveo je da su ih tjerali da se krste, a kada to nisu znali uraditi, počeli su ih udarati. Kazao je da je vidio kako ga je Tane udarao.

“Rekli su da čučnemo, a ruke uz zid”, prisjetio se svjedok, dodajući da je Tane tjerao njega i brata da jedu razne predmete.

Ispričao je da je odveden na sprat kod Sekule Šišića, koji je prije rata bio direktor u pilani, a tada komandir policije. Šišić ga je, kako je naveo, tjerao da potpiše lojalnost, a Tane ga je udario palicom u glavu i po leđima, usljed čega je izgubio svijest.

Jusić je kazao da su poslije prebačeni u jednu kuću, a da je nakon četiri do pet dana razmijenjen.

Branilac Slobodan Cvijetić predočio je svjedoku da je u istrazi govorio da ga je Vojo Jandrić udario nogom u glavu, da ga je neimenovano lice u šarenoj uniformi udarilo palicom na ispitivanju, kao i da ih je neimenovano lice tjeralo da se krste i gutaju neke predmete.

Svjedok Jusić ostao je pri tvrdnji da ga je Tane udarao, ali nije mogao objasniti razlike u iskazima.

Branilac Petko Pavlović takođe mu je predočio razlike, navodeći da u istrazi nije naveo da je Ilića vidio u Rudinama, kao ni da je bio pred Policijskom stanicom. Svjedok je ostao pri današnjim navodima, a na jednu od razlika je rekao da se nekad sjeća, a nekad se gubi.

Potvrdio je da ga je Ilić jednom odveo kući da vidi bolesno dijete.

Za zločine počinjene nad civilima nesrpske nacionalnosti na području Donjeg Vakufa optuženi su Jovan Šatara, Boško Savković i Sekula Šišić, kao načelnik Stanice javne bezbjednosti Donji Vakuf, komandir i zamjenik komandira Stanice milicije, te bivši policajci Nenad Tanasić i Boško Bilić, kao i Zdravko Balaban, u svojstvu načelnika bezbjednosti 19. partizanske brigade Vojske Srpske Republike Bosne i Hercegovine, i Jordan Ilić, nekadašnji vojni policajac ove brigade.

Na teret im je stavljeno protivzakonito zatvaranje civila, ubistva, mučenje, nečovječno postupanje te prisilni nestanak.

Svjedok Esad Smajić takođe se prisjetio odvođenja iz Rudina, navodeći da je među policajcima koji su došli bio Tanasić, koji mu je oduzeo pištolj za koji je imao dozvolu. Ispričao je kako su postrojeni pred Policijskom stanicom, gdje je počela tortura. Kako je naveo, za 90 posto zlostavljanja odgovoran je Vojo Jandrić, a za ostatak Nenad Svemir i Tane.

“Udara (Vojo) čim stigne… Onda smo čučali… Tane mi je šakom dva zuba izbio”, kazao je Smajić.

On je rekao da su odvođeni na ispitivanje u kancelariji kod Gorana Kalabe, koji ga je udario u prsa. Na pitanje tužioca Igora Dubka, da li poznaje Sekulu Šišića, svjedok je rekao da ga je čuo kako u drugoj kancelariji galami i psuje.

Smajić je ispričao da mu je, kad je sišao, Jandrić rekao da skine cipele i udarao ga drškom, navodeći da su mu to bili najstrašniji udarci u životu.

Svjedok je rekao da su prebačeni u obližnju kuću i da je jedne prilike vidio kroz prozor kako Jordan Ilić udara dva lica koja su dovedena u grupi iz Kopića. Dodao je da je on poslije nekoliko dana prebačen na Manjaču.

Na pitanje branioca Savana Zeca, zbog čega u ranijim iskazima nikad nije spomenuo Šišića, svjedok je rekao da nije smatrao da je bitno što je čuo njegov glas.

Odbrana Tanasića navela je da svjedok ranije nije rekao da ga je Tane udario pred Policijskom stanicom, te da je 90 posto udaraca bilo od Jandrića, a deset posto lica kojeg su oslovaljavali kao kapetana, odnosno Svemir Nenada. Svjedok je kazao da je to tačno, kao i da je bio i Tane.

Svjedok je rekao da je radio sa Tanasićevim ocem Sretkom i da se sjeća kada je Tane kao srednjoškolac dolazio kod njega. Branilac Miodrag Stojanović je kazao da se otac optuženog Nenada Tanasića zove Risto.

Suđenje se nastavlja 28. februara.