Unčanin i ostali: Pročitan iskaz svjedoka koji je preživio strijeljanje u Velagićima

Bajrić je u iskazu naveo da je živio u mjestu Gornji Vojići i da su sela na području Ključa napadnuta 27. maja 1992. godine. On je kazao da su upućeni da se popišu, na punkt kod škole u Velagićima.

Naveo je da je tu vidio Duju Vejina, koji je sjedio u civilnoj odjeći, kao i dosta uniformisanih, među kojima Boška Čurčiju, Boška Ćurića, Željka Radojičića i Želju Kovačevića, te još neke.

“U školi nas je bilo 50 do 60. Začuo sam rafal… ‘Sad ćete progovoriti kad vidite vaših pet-šest mrtvih’”, kazao je Bajrić.

Dodao je da su u noćnim satima izvedeni ispred škole i da nije vidio mrtve, ali da su poredani uz zid i da su pucali u njih.

“Do mene je bio jedan deblji čovjek. Uhvatio sam ga za leđa i pali smo”, ispričao je svjedok, dodavši kako je tada shvatio da je ranjen u glavu.

Rekao je da su poslije izvjesnog vremena došli vojnici i da je neko hodao po leđima ubijenih. Kako je naveo, čuo je da neko traži vode, a potom pucanj. Kazao je da je uspio pobjeći.

“Nekako sam se iščupao iz tih mrtvih tijela. Kući sam došao u 3:30”, rekao je Bajrić, dodavši da je u školi tada ubijen i njegov sin Kasim.

Bajrićev iskaz je pročitan na suđenju Bošku Unčaninu, Marinku Miljeviću i Draganu Despotu, koji su optuženi, u svojstvu pripadnika voda Vojne policije Drugog inžinjerijskog puka Drugog krajiškog korpusa, za učešće u ubistvima 78 civila 1. juna 1992. u Velagićima.

Na poziv Tužilaštva svjedočio je Salih Filipović, koji je kazao da su on i drugi primijetili čudno ponašanje optuženog Dragana Despota nakon ubistava u Velagićima.

Ispričao je kako je od Brace Bovana čuo da su muškarci bošnjačke nacionalnosti ubijeni u Velagićima. Dodao je da su neki bili pritvoreni zbog tog zločina i pušteni, a među njima je bio i Despot. Vidio ga je kako šeta po igralištu a potom prelazi most.

“Hoda polako, nigdje ne žuri. Svako je stao i za njim gledao”, rekao je Filipović.

Dodao je da je poslije nekoliko dana kod robne kuće vidio kako Despota roditelji i brat vraćaju u stan. Kazao je da mu je komšija Jusuf Malkoč takođe govorio da je vidio da Despot opet hoda po igralištu.

Filipović je rekao da je Despotov komšija Rasim Mulahmetović jedne prilike kazao: “Eto vidiš šta Velagići uradiše”, te ispričao da je čuo lupanje na vratima Despota i riječi: “Mati, osvetio sam đeda”, i: “Neka si, ruke ti se pozlatile.”

Svjedok je rekao da je čuo da je punica Željka Bajića pričala kako je govorila kćerci da ostavi muža zbog onog što je radio u Velagićima, a da joj je Bajić rekao: “Šuti, punice, eno Karadžića, neka on odgovara. On mi je dao pušku da ubijam.”

Despotov branilac Marinko Brkić pitao je svjedoka zbog čega u istrazi nije spominjao da su neki civili viđali Despota da hoda po igralištu, da su tada prolazila dva vojnika i policajac, kao i scenu ispred robne kuće. Filipović je kazao da to nije naveo, ali da je bilo kao što je danas posvjedočio.

Branilac je insistirao da svjedok precizira vremenska dešavanja, a svjedok je rekao da se ne može sjetiti u dane kada se nešto dešavalo i da tu može pogriješiti, ali da je ono što je ispričao tačno. Brkić je kazao da su mu vremenske odrednice jako važne, jer je pitanje da li je njegov branjenik u tom periodu bio u Ključu.

Branilac mu je predočio da je u istrazi naveo da je čuo da je u strijeljanju u Velagićima učestvovao mlađi sin Špire Aničića, na šta je svjedok rekao da se toga ne sjeća.

Suđenje se nastavlja 23. februara.