Trišić: Osjetili smo smrad koji je podsjećao na spaljena tijela

Tužilac Tužilaštva Bosne i Hercegovine Ahmet Mešić pročitao je pred Sudom BiH dva iskaza preminulih osoba koje su svjedočile događajima iz maja 1992. godine.

Šaban Džananović ispričao je da je bio kod očeve kuće kada je u maju “počela pucnjava koja je trajala tri sata“. Kako je 2007. godine rekao istražiocima Agencije za istrage i zaštitu (SIPA), Džananovića su doveli na stadion, gdje je vidio ženu, djecu i oca.

“Bilo je tamo od 10.000 do 15.000 ljudi. (…) Počelo je prozivanje. Arkanovci su prozivali i odvodili ljude, što je trajalo do oko 13 sati. Onda je počelo odvajanje muškaraca od žena. Odvajali su nas Arkanovci i komšije vojnici“, stoji u iskazu Šabana Džananovića.

Optuženi Milan Trišić se tereti da je 1992. godine, kao pripadnik Teritorijalne odbrane (TO), zajedno s drugim formacijama učestvovao u progonu civila bošnjačke nacionalnosti – zatvaranjima, prisilnim nestankom, mučenjem i ubistvima.

Kako stoji u optužnici, on je 3. maja 1992., naoružan i uniformisan, zajedno s drugim osobama, uputio 50 žena i djece iz sela Hranča prema autobusnoj stanici, gdje je već bilo oko 250 mještana, nakon čega su odvedeni na stadion “Bratstvo”. Kasnije su, prema optužnici, zapaljene 43 kuće u zaseoku Ramići.

Džananović je istražiocima kazao da su muškarci potom odvedeni u salu škole “Vuk Karadžić“, gdje je vidio pretučene komšije koji su bili goli do pasa. Također, iz iskaza je pročitano da je tu vidio tijelo poznanika Šabana Memiševića.

“Za stolom su sjedili Arkanovci koji su nas tjerali da se potpišemo na ćirilici, a ko nije znao ćirilicu, dobijao je batine. (…) Izvijesni Makedonac je izdvojio 20 ljudi na strijeljanje, ali ga je vojnik pod nadimkom Mungos spriječio u tome“, navedeno je u iskazu.

Džananović je ispričao da je u sali devet osoba umrlo od gušenja, a onda je vojnik pod nadimkom Kokara polupao stakla da uđe zrak. Iz iskaza je pročitano da su mnoge zarobljenike tukli do smrti, i da je neke ubio “momak iz Milića“.

Jednom prilikom, pročitano je iz iskaza, osjetio se smrad koji je “podsjećao na spaljena tijela“.

“Čuo sam da su tijela vozili na ciglane“, rekao je Džananović istražiteljima SIPA-e.

On je tada rekao da su po njih jedne noći došla dva kamiona u kojima su odvezeni u salu na Pale, gdje su bili prebijani.

Trišićev advokat Miodrag Stojanović je istakao da dvije tačke u optužnici direktno ne korespondiraju sa onim što je Džananović rekao istražiocima 2007. godine.

Druga osoba čiji je iskaz pročitan bio je Aziz Memić, koji je istražiteljima SIPA-e 2008. godine pričao o događajima iz maja 1992. na stadionu i u sali škole “Vuk Karadžić“.

Memić je tada kazao da su Srbi komšije pucali po muslimanskim kućama i da se sa drugim muslimanima sakrio u potok, nakon čega su ih žene koje su sakupili Srbi pozvale da izađu.

“Na stadionu su nas opljačkali i razdvojili od žena, a kada smo dovedeni u salu, mnoge su izveli i oni se više nisu vratili“, kazao je Memić.

Tužilaštvo je u spis uvelo još šest iskaza osoba koje su u međuvremenu preminule, a koje je Sud prihvatio kao dokaze.

Nastavak suđenja planiran je za 20. decembar.