Milan Trišić: Svjedok vidio optuženog s naoružanjem pored mrtvog tijela

Svjedok je kazao kako je sa mještanima 11. maja 1992. godine dobio naredbu da se predaju u Repovcima na punktu, odakle su prevezeni do Opštine u Bratuncu. U autobusu im je rečeno da svi vojno sposobni izađu napolje, posvjedočio je.

Ispričao je da je optuženi Trišić, s njemu poznatim nadimkom Roćko, odveo trojicu muškaraca, među kojima i Redžu Arifovića, kojem se ispred autobusa i obratio. Prisjećajući se izlaska iz autobusa, rekao je da se iza sale čulo vrištanje i pucnji iz vatrenog oružja.

“Kad smo krenuli prema sali, s desne strane sam bio ja, na ćošku zgrade je ležao Redžo – okrenut leđima, sav u krvi, iza njega je na dva metra stajao Milan Trišić s naoružanjem“, kazao je svjedok S-21, dodajući da nijednog od odvedenih muškaraca više nije viđao.

Na upit branioca Miodraga Stojanovića da li mu je poznato čime je Redžo ubijen, kazao je kako  misli da je puškom, ali nije siguran.

Svjedok je kazao da je tokom zatočeništva u sali gledao premlaćivanja, maltretiranja, ali i da je bio svjedok ubistva zatočenika od strane vojnika u crnoj uniformi s maramom na glavi, koji je zatočeniku – metkom u čelo – oduzeo život.

Na tvrdnju branioca Stojanovića da je Trišićev stariji brat kojeg su također zvali Roćko, preuzeo trojicu zatvorenika, svjedok je kazao da brata optuženog nikada nije vidio tu.

Stojanović je uložio iskaz iz istrage u kojem je svjedok naveo da je Trišićevog brata – Roćka starijeg – vidio ispred autobusa kako odvodi trojicu zarobljenika, na šta je svjedok rekao da mu nije jasno zašto tako piše, jer je vidio samo Milana Trišića.

On je kazao da su prevezeni šleperima na Pale, između kojih su u koloni vozili transporteri. Kazao je kako je čuo da je jednim od šlepera upravljao i optuženi Trišić.

Optužnica tereti Trišića po 22 tačke da je 1992. godine, kao pripadnik Teritorijalne odbrane, zajedno s drugim formacijama učestvovao u progonu civila bošnjačke nacionalnosti – zatvaranjima, prisilnim nestankom, mučenjem i ubistvima.

Trišić se tereti da je 3. maja 1992. – naoružan, uniformisan i zajedno s drugim osobama – uputio 50 žena i djece iz sela Hranča prema autobusnoj stanici, gdje je već bilo oko 250 mještana, nakon čega su odvedeni na stadion “Bratstvo”. Kasnije su, prema optužnici, zapaljene 43 kuće u zaseoku Ramići.

Suđenje će se nastaviti 15. novembra, kada je planirano saslušanje zaštićenog svjedoka ili čitanje ranijih iskaza.