Trifunović: Bez civila na Žuči

Miladin Trifunović. Foto: BIRN BiH

Dragan Musić se prisjetio početka ratnih dejstava – kada je dobio poziv iz vojnog odsjeka za javljanje na mobilizaciju. Kazao je da je sutradan zadužio pušku te postao pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS). On se prisjetio da je 1. juna otišao na Žuč na liniju s još deset do petnaest ljudi.

“Nas su doveli na ivicu šume, golo je sve bilo, nikakvog rova, nikakvih tranšea, tu smo se rasporedili, sami smo se prihvatili kopanja, nas četvorica što smo bili tu, svako je sebi iskopao rupu”, ispričao je Musić, dodavši da “civili nisu postojali tada”.

Prisjetio se da je 8. juna krenuo napad Armije BiH te da je ranjen u nogu i prst, nakon čega je skoro mjesec dana proveo u bolnici. Dodao je da je ponovo angažovan u decembru, kada je držao stražu.

“Na liniji nikad nisam vidio civile nesrpske nacionalnosti”, rekao je on.

Musić je izjavio da je iz priča čuo da je optuženi Trifunović bio komandir. Naveo je da je Vukota Vuković u Vogošćanskoj brigadi po činu bio najviši te da se “pitao za sve”.

“Vuković je bio ‘plavac’, kao i ja, da li čin tada majora ili potpukovnika, ja nisam siguran”, naveo je on.

Na upit Tužilaštva, svjedok je potvrdio da je bio pripadnik Vogošćanske brigade te da je čuo priče o mjestima gdje su zatvarana lica, kao što su “Bunker” i “Kod Sonje”. Kazao je da mu je poznata “Planjina kuća”, napomenuvši da je tu bio zatvor gdje su muslimani zatvarani.

Miladin Trifunović, nekadašnji komandant Vogošćanske (Crnovrške) brigade VRS-a, optužen je za učešće u širokom i sistematičnom napadu na civilno bošnjačko stanovništvo s područja Vogošće i Ilijaša u periodu od jula do decembra 1992. godine.

Goran Janjetović je izjavio da je 1992. radio u “Pretisu” do početka aprila, kada su se pojavile barikade. Dodao je da je vjerovao da do rata neće nikada doći.

“Bio je strah u narodu, u raji, i kad se pričalo ovako, mnogi su govorili ‘nema od toga ništa’”, izjavio je Janjetović, dodavši da je polovinom aprila mobilisan ispred vojnog odsjeka, koji se nalazio na prvom spratu u Opštini Vogošća.

Naveo je da je ubrzo zadužio i oružje, a na pitanje branioca Aleksandra Lazarevića – kojem je bataljonu i brigadi pripadao, Janjetović je odgovorio da je tada još uvijek bila Jugoslovenska narodna armija (JNA).

“Noći su bile sve čudnije, dani Bože pomozi, ali kad dođe noć – pucanja, lupanja, vriske, dreke…”, izjavio je svjedok, dodavši da je u Vogošći u “Biokovu” ostao do polovine maja, kada je saznao da sa ostalima ide na Žuč, da zamijene grupu.

Rekao je da je po dolasku uočio cisternu i par kontejnera te da ih je jedan momak odveo na liniju koja je bila udaljena tri i po do četiri kilometra.

Na upit da li je primijetio ikoga od civila, Janjetović je kazao da je bila jedna kuća gdje su bile dvije žene obilježene crvenim krstom, kao medicinsko osoblje.

Objasnio je da je na Žuči ostao pet do šest dana te da nije bilo civila koji su kopali rovove. Nakon pet do šest dana su dobili informaciju da im dolazi smjena, poslije čega se vratio u Vogošću.

Prisjetio se da je 14. juna ranjen tromblonom u desnu nogu, nakon čega je bio pošteđen vojnih aktivnosti mjesec dana, a da je 15. augusta ponovo ranjen u lijevu ruku. Poslije drugog ranjavanja nije više bio u vojsci.

“Dok sam bio u vojsci, nijednog rova nije bilo, niti se kopalo niti ga je bilo”, izjavio je svjedok.

Na upit branioca Lazarevića – da li su mu poznate osobe s nadimcima “Kio” i “Ćora”, svjedok je rekao da su radili s njim u fabrici te da su u “Biokovu” radili u magacinu.

“To je raja koju je svako znao, oni su išli normalno kao i ja, znači niko njih nije dovodio, oni su bila neka vrsta radne obaveze”, kazao je on, dodavši da straže nije bilo niti ih je neko obezbjeđivao.

Svjedok je potvrdio da poznaje optuženog Trifunovića te da ga je za vrijeme rata viđao na kapiji par puta. Dodao je da je za Vukovića čuo da je bio glavni oficir na Žuči.

Na upit Tužilaštva BiH, svjedok je za izvjesne “Kiju” i “Ćoru” rekao da su bili lica muslimanske nacionalnosti.

Tužioca Adisa Nuspahića je zanimalo da li svjedok ima saznanja o mjestima gdje su zatvarana lica 1992. godine, na šta je Janjetović kazao da je čuo iz priče, potvrdivši da je bilo zatvaranja u “Nakinu garažu”.

Na upit Suda, svjedok je rekao da je Trifunovića vidio dva do tri puta, ali da ga nikad nije vidio na Žuči i na borbenoj liniji. Potvrdio je da je optuženi nosio uniformu kad ga je vidio.

Nastavak suđenja zakazan je za 23. septembar.

*Ovo ročište održano je 16. septembra, ali je tekst naknadno objavljen.