Suđenje

Purić i ostali: Optuženi Ibrahim Tarahija teško ranjen sredinom 1993. godine

8. Jula 2022.14:39
U nastavku dokaznog postupka Odbrane na suđenju za zločine počinjene na području Viteza, svjedoci Ibrahima Tarahije su pričali o saznanjima teškog ranjavanja optuženog u drugoj polovini 1993. godine.

Kompleks državnih pravosudnih institucija. Foto: BIRN BiH

Mirsad Ćulivac, svjedok Odbrane drugooptuženog Ibrahima Tarahije, ispričao je da je 1993. godine bio angažovan kao četni starješina u Logističkoj četi Nastavno-regrutnog centra u Zenici. On je naveo da je Tarahiju upoznao u drugoj polovini 1992. godine, kada je Tarahija regrutovan u ovu četu kao komandir, te da ga nije vidio do jula 1993. godine, kada je saznao da je teško ranjen.

„Pošto je bio na intenzivnoj njezi, nisam mogao stupiti s njim u kontakt. Kada je došlo vrijeme da izađe sa intenzivne njege, ja sam otišao do njega“, kazao je svjedok, dodavši da je to sve trajalo mjesec dana, nakon čega je Tarahija prebačen na kućno liječenje, te da ga je zadnji put u tom periodu vidio u oktobru 1993. godine.

Na upit Tužilaštva, svjedok je izjavio da ne zna da se Tarahija vratio u vojne formacije nakon ovog datuma, te da ne zna da je bio komandant bataljona.

Muriz Spahić je posvjedočio da je u decembru 1993. godine bio pomoćnik komandanta Trećeg bataljona za obavještajne poslove. Kazao je da je komandant bio Tarahija.

Odgovarajući na pitanja Tarahijinog branioca Zlatka Ibrišimovića, Spahić je kazao da je cilj akcije u decembru 1993. godine bio deblokada Starog Viteza. Naveo je da se on tada nalazio u Sivrinom Selu, da je pratio dešavanja u slučaju kontranapada, te da je o svemu izvještavao Tarahiju putem improvizirane žičane veze. On je kazao da se Tarahija, po dogovoru, nalazio na isturenom komandnom mjestu (IKM) u Dubravicama.

„On je bio poluživ, imao je prostrijelne rane. U istrazi su me pitali i rekli da je bio na nekom drugom mjestu. Ja ne znam, mislim da nije“, kazao je Spahić te izjavio da ne zna da li je na IKM sa Tarahijom bilo još ljudi.

Tužioca Ivana Matešića je zanimalo da li je svjedoku poznato da je „bilo zarobljavanja vojnika HVO-a“, na šta je Spahić rekao: „Vi ste mi rekli.” Nakon što mu je tužilac Matešić priložio izjavu iz 2017. godine, u kojoj je kazao da je izvještavao ili Tarahiju ili nekog drugog ko bi se javio na telefon, Spahić je izjavio da to kaže i sada.

Upitan o mrtvim vojnicima HVO-a, svjedok je kazao da je sigurno vidio mrtva tijela, ali da ne može reći broj. Izjavio je da mu nije poznato da je iz tranšea, u blizini kuće Džeme Sarajlića, izneseno oko 12 tijela te da u komandi nije čuo da je bilo mrtvih vojnika.

Za ubistva najmanje 12 vojnika HVO-a koji su se predali, kao i dva civila – žene hrvatske nacionalnosti, počinjena prilikom napada na Križančevo Selo, Šafradin i Dubravice kod Viteza 22. decembra 1993. godine, optuženi su Ibrahim Purić, Nijaz Sivro, Ibrahim Tarahija, Rušit Nurković, Almir Sarajlić, Sadik i Šaćir Omanović te Kasim Kavazović.

Prema optužnici, Purić je bio komandant 325. brdske brigade Armije Bosne i Hercegovine (ABiH), Tarahija komandant Trećeg bataljona ove jedinice, Sivro i Nurković pomoćnici komandanta, a ostala četvorica pripadnici brigade.

Ekrem Sivro, svjedok Odbrane trećeoptuženog Nijaza Sivre, izjavio je da je krajem 1993. godine postavljen u komandu brigade kao načelnik artiljerije 325. brigade. Kazao je da mu je poznata akcija na Križančevo Selo, ali da nije imao nikakvu ulogu. Dodao je da se on nalazio u komandi brigade te da poznaje Sivru jer žive u istom selu, s kojim je skupljao eksploziv sredinom 1993. godine.

Svjedok je izjavio da je u nekoliko navrata odlazio sa optuženim Sivrom u Visoko, kako bi zamijenili prikupljeni eksploziv. Negirao je da je optuženi određeni dio zadržao za sebe.

Tokom unakrsnog ispitivanja, na upit Tužilaštva, svjedok je izjavio da mu nije poznato gdje se Sivro nalazio tokom akcije na Križančevo Selo.

Na današnjem suđenju svjedočio je i Derviš Garup, koji je bio angažovan od maja 1993. pri 325. brigadi u organu bezbjednosti, te uzimao izjave lica koja su bježala s linije. On je izjavio da je određivanje pritvora prema licima bilo u nadležnosti komandanta.

Na upit braniteljice Lejle Čović da li je iko ikad nezakonito pušten iz pritvora, svjedok je izjavio da on nije vodio brigu o tome. Dodao je da ne zna gdje se Sivro nalazio tokom akcije u decembru 1993. godine.

„Nijaz je nama više puta rekao da se korektno postupa prema privedenim licima bilo koje nacionalnosti“, kazao je svjedok, dodavši da se ne sjeća da li je bilo ratnih zarobljenika.

Na upit tužioca Matešića da li je ikome kopirao i dao stranicu iz svog ličnog dnevnika, koji mu je predočavan u sudnici, a koja se odnosi na datum 22. decembar, svjedok je kazao da je dao Sivri, ali da se ne sjeća kada.

Nastavak suđenja je zakazan za 15. juli.

Aida Trepanić