Odbijen zahtjev Radivoja Miletića za prijevremeno puštanje na slobodu

Radivoje Miletić. Foto: EPA/MICHAEL KOOREN

U odluci objavljenoj 24. juna, koju je potpisao tadašnji predsjednik MMKS-a sudija Carmel Agius, navodi se kako je Miletić ovaj zahtjev podnio u januaru ove godine, a u njemu je istakao da bi u slučaju prijevremenog puštanja na slobodu on boravio na teritoriji Srbije.

Također u januaru, kako stoji u odluci, Agius je zaprimio i pismo Udruženja žrtava i svjedoka genocida i Pokreta “Majke enklave Srebrenica i Žepa” u kojem su iskazali stav da Miletić “ne zaslužuje da bude pušten na prijevremenu slobodu”.

“Prema navodima ovih udruženja žrtava, Miletićevo pismo pokazuje da se njegov odnos prema genocidu počinjenom u Srebrenici nije promijenio jer u svom pismu ne spominje Srebrenicu niti genocid i umjesto toga, samo na generaliziran način upućuje na njegovo žaljenje zbog rata i patnje. Ova udruženja žrtava smatraju da je Miletićevo pismo ‘uvreda’ za žrtve”, naveo je Agius.

Prema odluci, Miletić je odslužio dvije trećine kazne u maju 2018. godine, te stoga ima pravo na razmatranje za puštanje na prijevremenu slobodu.

Agius je napomenuo u odluci da iako težina zločina nije jedini faktor u procjeni prijevremenog puštanja na slobodu, ona je ipak od velikog značaja.

Težina zločina sama po sebi ne može se posmatrati kao lišavanje osuđene osobe mogućnosti da obrazlaže svoj slučaj za prijevremeno puštanje na slobodu, navodi Agius, ali se može reći da ona određuje prag koji argumenti idu u prilog prijevremenog puštanja na slobodu.

U Miletićevom slučaju, prema odluci Agiusa, težina njegovih zločina je neupitna, a ozbiljnost se ogleda u presudama koje su mu izrečene.

“U ovim okolnostima, ja smatram da ovaj faktor ima jak uticaj protiv njegovog prijevremenog puštanja na slobodu”, navodi Agius.

On je dodao kako je već ranije izrazio zabrinutost da u povjerljivom pismu koje je zaprimio od Miletića u svrhe kako bi ga uvjerio da je rehabilitovan i da treba biti pušten na prijevremenu slobodu, Miletić nije mogao nedvosmisleno priznati svoju ličnu odgovornost za konkretne zločine počinjene nad konkretnim žrtvama.

“Pored ovih zabrinutosti, smatrao sam i da je Miletić namjerno postupio da precizan sadržaj njegovog pisma ne vidi javnost i da to nije u skladu s pojmom iskrenog izraza kajanja”, pojasnio je Agius osvrćući se na svoje ranije odluke.

U svojoj odluci Agius se osvrnuo i na posljednji Miletićev zahjev za puštanje na prijevremenu slobodu, kazavši kako u zahtjevu Miletić gotovo doslovno ponavlja mnoge od svojih ranijih podnesaka koji su bili već razmatrani u “trećoj odluci o odbijanju prijevremenog puštanja na slobodu”.

Glavna razlika u posljednjem zahtjevu, prema Agiusu, jeste što je Miletić odlučio javno objaviti pismo iz 2018. godine koje je ranije bilo povjerljivo.

“Bez obzira na ovu promjenu u pristupu, to ne može umiriti zabrinutost koju sam izrazio u vezi sa sadržajem samog pisma. Iako se u zahtjevu daju određene izjave u Miletićevo ime, primjećujem da Miletić ne preferira da prilagodi ili na drugi način dopuni svoje pismo iz 2018. godine, već umjesto toga sugerira da sadržaj proizilazi iz njegove nevještine kao pisca. U ovim okolnostima ne mogu zaključiti da je Miletić sada pokazao da je dovoljno rehabilitovan”, navodi se u odluci, kojom je odbijen Miletićev zahtjev.

Mehanizam je i ranije odbijao Miletićev zahtjev za prijevremeno puštanje na slobodu, o čemu je pisala Balkanska istraživačka mreža Bosne i Hercegovine (BIRN BiH).

Miletić je u januaru 2015. godine proglašen krivim za zločine protiv čovječnosti počinjene u julu 1995. na području Srebrenice i Žepe, kada su srpske snage napale zaštićenu enklavu Srebrenicu, pogubile više hiljada bošnjačkih muškaraca, a protjerale žene, djecu i starije.

U presudi se navodi da je Miletić imao “značajnu koordinacijsku ulogu” u progonu Bošnjaka iz Srebrenice i Žepe, i da je mogao znati da će unutar operacije progona biti počinjena brojna ubistva.

Skupa s Miletićem, Haški tribunal je osudio Vujadina Popovića i Ljubišu Bearu na doživotne kazne zatvora za genocid u Srebrenici, te Dragu Nikolića na 35 godina zatvora za pomaganje pri činjenju genocida. Presudom je Vinko Pandurević osuđen na 13 godina zatvora za zločine protiv čovječnosti.

Prvobitno su s njima optuženi Ljubomir Borovčanin i Milan Gvero. Borovčanin je prvostepenom presudom osuđen na 17 godina zatvora, ali se nije žalio na presudu, te je upućen na izdržavanje kazne, a Gvero je prvostepenom presudom osuđen na pet godina, ali je umro dok je bio na privremenoj slobodi.

Miletić se 2005. predao Tribunalu, a suđenje mu je počelo godinu dana kasnije.