Vještak vojne struke Enver Mujezinović je kazao da ne postoji nijedan dokument koji povezuje optuženog Dževada Mlaću s transportom zarobljenika. On je objasnio da su dva putna pravca za Zenicu bila neprohodna jer su ih presijecale linije neprijateljskih strana, a da je vojska prokopala šumski put kojim su mogla proći samo manja vozila za hitne potrebe.
“Može li kolona koja je duga najmanje 500 metara tu proći? Ne može”, izjavio je vještak, dodajući da su uslovi za prolazak do Zenice stvoreni tek po postizanju primirja u februaru 1994.
Mujezinović je kazao da je za transport grupe zarobljenih pripadnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO), koji su bili označeni kao ekstremisti, bila zadužena vojska i da je bilo potrebno razraditi planove i procjene, ali da on nije pronašao nijedan dokument o tome. Naveo je da je na odgađanje transporta uticala i hronična nestašica goriva, raspoloživost kamiona, nezavršena kriminalistička obrada, kao i intervencije za puštanje pojedinaca.
Napomenuo je da je iz Trećeg korpusa vršena inspekcija 17. avgusta i da je naloženo da se ekstremisti prebace u Zenicu. Vještak smatra da je u postojećim uslovima rješenje moglo biti razmjena svih za sve.
Vještak je rekao da je u julu bilo zarobljeno oko 120 lica, među kojima je 20-ak označeno kao ekstremno, odnosno kao oni koji su se najviše istakli u sukobu između Armije BiH i HVO-a. Pozivajući se na zapisnike sa sjednica Ratnog predsjedništva naveo je da je zaključeno da se prema zarobljenicima treba postupati u skladu sa smjernicama Trećeg korpusa i da one koji nisu učestvovali u sukobu treba što prije pustiti kući.
Kazao je da je prvobitno bilo zarobljeno 430 ljudi i da je bilo potrebno vrijeme da se nad njima izvrši kriminalistička obrada i istraga.
Mujezinović se u nalazu osvrnuo i na odnos civilne i vojne vlasti u Bugojnu, navodeći da je njihova dužnost bila da imaju koordinaciju, sadejstvo i saradnju, ali da nisu imali odnos podređeni – nadređeni.
“Nije izdalo nijednu naredbu jedinicama Armije BiH. Mogli su sugerirati, apelirati, ali nikako narediti”, istakao je vještak, koji je rekao da je pregledao 4.000 dokumenata.
On je dodao da se u manjem broju slučajeva u dokumentima Ratnog predsjedništva koriste termini u smislu da “zadužuju” vojne jedinice, ali je to pripisao neiskustvu i nepoznavanju pravila prepiske.
Kako je rekao, Ratno predsjedništvo je rukovodilo opštenarodnim otporom i osiguravalo materijalno-tehnička sredstva. U tom smislu je odlučilo o dodjeljivanju prostora za smještaj zarobljenika na stadionu “Iskra” dok se ne obezbijedi prohodnost prema Zenici ili Travniku.
Prema njegovim riječima, Ratno predsjedništvo je najmanje šest puta raspravljalo o stanju sigurnosti ljudi i imovine, posebno građana hrvatske nacionalnosti. Citirao je niz mjera koje su donesene na zaštiti imovine i građana.
“Ako posmatramo ovih šest akata, svaki je u skladu s nadležnostima Ratnog predsjedništva”, rekao je Mujezinović.
Mlaćo je optužen da je, u svojstvu predsjednika Ratnog predsjedništva Bugojno, naredio ubistva zarobljenika hrvatske nacionalnosti. S njim se sudi i Selmi Cikotiću, kojem je na teret stavljeno da kao komandant Operativne grupe Zapad Armije BiH nije spriječio ni preduzeo mjere na kažnjavanju podređenih zbog mučenja i ubistava ratnih zarobljenika.
Mujezinović će 22. septembra nastaviti s iznošenjem nalaza i mišljenja.
