Petak, 3 jula 2026.
Prijavite se na sedmični newsletter Detektora
Newsletter
Novinari Detektora svake sedmice pišu newslettere o protekloj i sedmici koja nas očekuje. Donose detalje iz redakcije, iskrene reakcije na priče i kontekst o događajima koji oblikuju našu stvarnost.

Zaštićeni svjedok B-5, koji je svjedočio iz druge prostorije uz distorziju glasa i lika, prisjetio se početka ratnih dešavanja kada su ga uhapsile Crvene beretke, čiji pripadnici su ga mučili i ispitivali. Odveden je u zatvor “Tunjice”, potom u banjalučki Centar službi bezbjednosti u odjel Državne bezbjednosti. U “Tunjice” je vraćen i ostao je u tom zatvoru do početka novembra 1992., kada je odveden u Vojno-istražni zatvor “Mali logor”, gdje je prilikom izlaska iz kombija i ulaska u zatvor morao držati ruke na leđima, pognute glave.

“Morali smo se poredati uz zid i tu smo platili ulaznicu, što podrazumijeva fizičko mučenje. Uveden sam u jednu ćeliju, tu sam vidio ljude koje sam poznavao. Tu sam psiho-fizički maltretiran od strane vojnih stražara. (…) U ‘Malom logoru’ sam bio do razmjene, do 25. novembra, oko 17 dana sam bio tu”, ispričao je svjedok.

Naveo je da su ih osiguravali vojni policajci, u plavim odorama i beretkama, sa značkom vojne policije i bijelim opasačima. Od oružja su, kako je rekao, imali pištolje, palice i sredstva za vezivanje.

Prisjetio se da ga je psiho-fizički maltretirala osoba koja je imala kožne rukavice sa nitnama, a od zatvorenika iz ćelije saznao se da se radi o izvjesnom Dušku.

On je opisao situaciju kada je na nosilima zatvorenik Ilija Šipura u nesvjesnom stanju doveden u zatvor. Od njegovog strica je saznao da su dovedeni sa Manjače. Kako je naveo, svjedok je zajedno sa drugim zatvorenikom odveo Šipiru u bolnicu, gdje je i preminuo.

“Jednom zatvoreniku je naređeno da nas šamara. On je krenuo od jednog do drugog da udara. Nisu udarci bili jaki. Ali je stražar pokazao da nas jače udara”, rekao je svjedok, dodajući da je zatvor napustio kada je dobio rješenje o ukidanju pritvora, te je otišao na razmjenu.

Odgovarajući na unakrsna i dodatna pitanja, svjedok je rekao da je od strica saznao da je Šipura pretučen na Manjači i u takvom stanju doveden u “Mali logor”, ali mu nije poznato je li tužen u “Malom logoru”.

Za zločine u Vojno-istražnom zatvoru “Mali logor” optuženi su Milić Bućan, Goran Jorgić, Goran Bojić, Svetislav Cvijetić, Uroš Grab, Aleksandar Janković, Igor Kljakić, Milenko Letić, Borislav Milaković, Draško Radusinović, Gojko Soldat, Mile Vučković, Goran Savić, Duško Drljača i Slobodan Savić. Na teret im se stavlja da su periodu od 1992. do 1995. godine počinili premlaćivanja, zlostavljanja, seksualna zlostavljanja te druga nečovječna postupanja.

Zaštićeni svjedok B-2 je kazao da se sa 17 godina dobrovoljno prijavio u Hrvatsko vijeće obrane (HVO), a nakon jedne akcije teško je ranjen i skoro je oslijepio. Poslije ga je, u novembru 1993., zarobila Vojska Republike Srpske (VRS), gdje je dobio batine. Rekao je da je odveden u bolnicu u Doboju, a potom zavezanih očiju ga sprovode u Vojno-istražni zatvor.

Opisao je da su ga po dolasku počeli udarati, tjerali da trči i udari u zid, a oči su mu bile svezane. Smješten je u ćeliju broj 3 gdje su ga tukli zatvorenici, a kasnije je prebačen u ćeliju broj 4.

“Meni se vid nikada u potpunosti nije vratio. (…) Sjećam se jednog stražara Cvijetića. (…) Bio je jedan zatvorenik Milan i kada sam ja došao, gospodin Cvijetić me je pitao treba li mi doktor i on je doveo Milana u mantilu i on me je udarao po glavi, a Cvijetić je stajao. Milan me je udarao pištoljem po glavu. Pištolj mu je dao Cvijetić. A kasnije je Cvijetić meni davao pištolj da ubijem sam sebe”, prisjetio se svjedok B-2.

Cvijetića je opisao kao čovjeka plave kose, srednjeg rasta iz Prnjavora. Prema njegovim riječima, stražari Cvijetić i Zenica su bili strah i trepet.

Ispričao je da je nekoliko puta u toku noći izvođen napolje, gdje mu je naređeno da raširi noge, a neko ga je udario u međunožje i pao je u nesvijest. Kao posljedica tih udaraca, kako je rekao, ne može imati djecu.

Kazao je da je imao ljekarsku pomoć, kada je dolazila medicinska sestra i prepisala mu lijekove, a stražar Paprika je donosio lijekove.

Odgovarajući na unakrsna pitanja, svjedok je rekao da ga Cvijetić i Zenica nisu tukli.

Naredno suđenje bit će naknadno zakazano.

Najčitanije
Saznajte više
Obradović i ostali: Optuženi tvrdi da nikada nije bio na mjestu ubistava u Ivan Polju
Na suđenju za zločine na području Sokoca, optuženi Momir Kezunović je, svjedočeći u svoju korist, izjavio je da je u septembru 1992. bio na zadatku u selu Novoseoci, ali da nikada nije bio na lokalitetu Ivan Polje gdje je izvršeno ubistvo muškaraca.
Rajko Milić (desno) ispred Suda BiH u pratnji advokata. Foto: Detektor
Milić i ostali: Optuženi pucali u zarobljenike u Kozluku
Zaštićeni svjedok Državnog tužilaštva ispričao je kako su u drugoj polovini jula 1995. godine optuženi Rajko Milić i Vukašin Drašković pucali u zarobljenike na šljunkari kod Kozluka, a da je na toj lokaciji bio prisutan i Milan Tomić.
Ganić i ostali: Suđenje odgođeno zbog nedolaska svjedoka
Talić i ostali: Noćne torture u Muzičkoj školi
Buljubašić i ostali: Dim se širio na sve strane
Milan Mijić: Tražio ključeve od kuća