Esad Osmanbegović kazao je da je postavljen za predsjednika komisije koja je trebalo da izvrši kontrolu u zatvorima u Tarčinu, Hrasnici i Konjicu. On je naveo da je formiranje ove komisije uslijedilo nakon sastanka predsjednika Predsjedništva sa Međunarodnim crvenim krstom. U Hrasnicu su otišli 25. oktobra 1993. i prvo su se javili u Ratno predsjedništvo, a potom u komandu Četvrte brigade.
“Tražili smo sastanak sa komandantom Fikretom Prevljakom, ali je bio odsutan”, rekao je Osmanbegović.
Ispričao je da su otišli u organ bezbjednosti brigade koji je bio smješten u jednoj nedovršenoj zgradi, gdje je u podrumu bio zatvor.
“Primio nas je pomoćnik komandanta za bezbjednost Vahid Alađuz. On nam je omogućio da obiđemo pritvor u pratnji lica koje se zvalo Gegaj Mustafa”, rekao je svjedok.
On je naveo da je razgovarao sa upravnikom Zijadom Gagićem ili Gegićem, prije koga je tu dužnost obavljao Rasim Okerić. Prema njegovim riječima, upravnik je bio podređen organu bezbjednosti i nije odlučivao o statusu zatvorenih.
“Pregledali smo objekat i razgovarali sa svim pritvorenim”, kazao je Osmanbegović.
On je naveo da je bilo 49 lica srpske nacionalnosti, među kojima 18 ljudi koji su dovedeni iz Tarčina radi obavljanja radova. Kazao je da im je prezentovana glavna knjiga u kojoj je bilo navedeno da je od 19. maja 1992. bio 1.321 pritovorenik, od kojih je 1.254 pušteno.
Osmanbegović je naveo da im je rečeno da je šest zatvorenika poginulo na radovima, četvorica su pobjegla a dva razmijenjena. Rekao je da su zatvorenici iz Tarčina vođeni na radove na ekonomiju, sječu drva, kopanje rovova i tunela.
“Tražili smo da se oni vrate u Tarčin”, rekao je svjedok.
On je kazao da su tražili pojedinačnu dokumentaciju o vremenu i razlozima hapšenja, ali da im ona nije omogućena. Rečeno im je da su ta lica uhapšena zbog djela protiv ustavnog poretka i učešća u neprijateljskoj vojsci. Dodao je da im nije predočeno da je protiv njih vođen krivični postupak.
Osmanbegović je ispričao da je u razgovoru sa zatvorenim saznao da imaju dva obroka dnevno nešto lošijeg kvaliteta, a da oni koji idu na radove dobijaju i treći.
“Smatrao sam da su obroci koji su im dijeljeni dovoljni”, rekao je svjedok, dodajući da je komisija na kraju sastavila izvještaj sa preporukama.
Enes Zukanović, Fikret Prevljak, Emir Redžović, Vahid Alađuz, Mustafa Gegaj, Mujo Vatreš, Vahid Muharemović, Mirsad Tuzlak i Senahid Godinjak optuženi su za nezakonito zatvaranje, ubistva i zlostavljanje civila u objektima koji su imali karakter logora kao i prilikom odvođenja na prinudne radove u periodu od 1992. do 1995. na području Hrasnice, Sokolović-Kolonije i Butmira. S njima je optužen i Rasim Okerić, ali je u odnosu na njega postupak razdvojen zbog zdravstvenog stanja.
Osmanbegović je na pitanja Odbrane potvrdio da je bilo ratnih dejstava kada su došli u Hrasnicu, kao i da su pritvor koji su posjetili zvali “vojnički”.
“I mi smo to tako zapisali pod navodnicima”, rekao je svjedok, dodajući da su tu bili zatvoreni i pripadnici Armije.
On se složio s braniteljicom Ninom Karačić da u tom periodu vojni sud i tužilaštvo nisu mogli pristupiti u Hrasnicu. Kazao je da je poslije neformalno saznao da su pritvorenici prebačeni u Sarajevo.
Braniteljici Sabini Mehić je rekao da nije bio upoznat sa pravilima rada vojne bezbjednosti, ali da je u komisiji bilo vojnih predstavnika. Potvrdio je da je svoje zaključke temeljio na razgovoru sa upravnikom i utiskom koji je stekao.
Na pitanja branioca Senada Pizovića kazao je da mu se niko od pritvorenih nije žalio da je maltretiran u zatvoru niti je vidio da ima povrede.
Suđenje se nastavlja 10. marta.
