Optužnica tereti Luku Babića, Alojza Vrbića, Marinka Martića, Franju Jozića, Viktora Markanovića i Ivu Mrkonjića za zločine počinjene tokom 1993. i 1994. nad bošnjačkim civilima u improvizovanim zatvorima na području Žepča, a zadnje ročište u predmetu je održano krajem aprila prošle godine.
Iz Državnog suda su potvrdili za Detektor da ročišta nema zbog zdravstvenog stanja dvojice optuženih čije vještačenje je u toku.
Detektoru je potvrđeno da je jedan od optuženih Franjo Jozić, a njegov branilac Bruno Božić je naveo da je nalaz o medicinskom stanju njegovog branjenika dostavljen Sudu.
Iz Tužilaštva Bosne i Hercegovine su rekli da nisu podnosili zahtjev za razdvajanje predmeta u odnosu na dvojicu optuženih.
Predsjednik Saveza logoraša Zeničko-dobojskog kantona Mihnet Turčinović kaže da žrtve gube povjerenje u cijeli proces.
“Naše zadnje tri godine su bile na ovome. I evo, krenulo je – prošle godine je podignuta optužnica, samo je iščitana. Oni su, naravno, rekli da nisu krivi, i ništa. Mi smo dolazili dva puta gore. Niko našeg advokata ne obavijesti, mi dođemo pred Tužilaštvo, pred Sud, kaže: ‘Nema rasprave.’ Gubi se povjerenje u sve ovo”, kaže Turčinović.
Turčinović je bio zarobljen 270 dana u Žepču. Dodaje da ga ovakav odnos prema njemu i drugim logorašima boli jer je prošao torturu, te se stiče utisak da su optuženi u povlaštenom položaju u odnosu na oštećene.
“Mi smo, eto, nebitni. Podignuta optužnica, ne mogu jednostavno shvatiti da ljudi rade ovo što rade… Nemam riječi za ovakvo ponašanje”, kaže Turčinović.
Za zločine u Žepču optužen je Babić u svojstvu komandira Treće čete Četvrtog bataljona Vojne policije Vitez pri komandi 111. brigade Hrvatskog vijeća obrane (HVO), a Vrbić, Martić i Jozić kao pripadnici te čete, Markanović kao pripadnik 111. brigade HVO-a te Mrkonjić u svojstvu načelnika Policijske uprave Žepče.
U optužnici, koja je pročitana krajem aprila prošle godine, Babiću se, između ostalog, stavlja na teret da je od 24. juna 1993. do kraja marta 1994. učestvovao u protivzakonitom zatvaranju civila, te da je propustio da spriječi svoje podređene, kao i pripadnike 111. brigade, kojima su vojni policajci omogućavali ulazak u improvizovane zatvore, da svakodnevno i organizovano izvode zatvorenike i udaraju ih nogama, rukama, gumenim palicama, letvama, buzdovanima, strujnim kablovima, te bacaju na njih felge od automobila.
Prema jednoj od tačaka, neki zatvorenici su odvedeni i od tada im se gubi svaki trag, a jedan je od posljedica snažnog premlaćivanja preminuo u ljeto 1993. godine.
Za udaranje zatvorenika optužen je i Vrbić, kako sam, tako i s drugim optuženima ili pripadnicima Vojne policije. Jedna tačka ga tereti da je izdavao usmene naredbe drugim vojnim policajcima da se zatvorenici izvode i odvode na borbene položaje, a nekada ih je lično izvodio i bio u njihovoj pratnji, te u večernjim satima vraćao u zatvore.
Prema drugoj tački, Vrbić je u julu 1993. godine iz zatvora u Osnovnoj školi u Perkovićima izveo ispred škole jednog zatvorenika i tukao ga, te mu naredio da pase travu, a nakon što zatvorenik to nije mogao učiniti, optuženi mu je stajao na glavi i leđima oko pet minuta.
U optužnici se navodi, između ostalog, da su Martić i Jozić, s drugim vojnim policajcima, početkom augusta 1993. godine jednog zatočenika, kada je izveden iz ćelije “šestica” u “Silosu”, tukli po svim dijelovima tijela, bacajući na njega kanistere s vodom i točkove s felgama.
Markanović se, između ostalog, tereti i da je s drugim vojnim policajcima u julu 1993. godine, nakon što su dva zatočenika, prijeratna novinara, izvedena iz fiskulturne sale škole u Perkovićima, tražio da improvizuju izvještaj s ratišta, a nakon što su oni to odbili, optuženi ih je tukao s još jednim pripadnikom HVO-a. Jednom od ovih zatvorenika optuženi je, kako se navodi, odsjekao gornji dio lijeve ušne školjke.
I drugim optuženima se na teret stavlja da su tukli zatočenike sami ili s drugim pripadnicima HVO-a. Martiću se na teret stavlja i da je početkom novembra 1993. godine u školi “Rade Kondić” silovao jednu žensku osobu.
Saslušanje prvih svjedoka Optužbe je bilo zakazano krajem juna prošle godine, ali zbog zdravstvenog stanja optuženih, to ročište nije održano.
Bivši logoraš Ekrem Nadžak je ranije za Detektor ispričao o mjesecima torture i poniženja koje je imao i u Žepču.
