Emir Kićić je, prema iskazu koji je pročitao tužilac Seid Marušić, ispričao kako je do 1992. godine živio u Vlasenici sa suprugom, dok je s roditeljima u porodičnoj kući živio njegov stariji brat Enes zvani Pene, koji je bio poduzetnik i radio kao moler. Rekao je da je Enes bio politički aktivan u Stranci demokratske akcije, a da je Krizni štab bio pod kontrolom Srpske demokratske stranke i da su mobilisali naoružane ljude.
“Pravljeni su spiskovi za odvođenje ljudi. Jedan dio Bošnjaka je pobjegao preko šuma, dok drugi nisu mogli izaći preko punktova bez propusnice. Moj brat Enes je pobjegao preko šume prema Cerskoj”, ispričao je svjedok saznanja.
Naveo je kako je u zimu 1993. godine, tokom granatiranja Cerske, Enes s grupom ljudi pokušao pobjeći preko šume, ali da su mu se smrzli prsti i da je uhvaćen. Prvo je odveden u stanicu policije, nakon toga u bolnicu, odakle je opet vraćen u policiju.
“Goran Garić ga je na smrt pretukao. Petko Gradinac, policajac, ga je ukopao”, saznanja su svjedoka.
Pročitan je iskaza svjedoka Fikreta Karića, koji je izjavio da je do rata radio kao konobar u kafiću prekoputa “Boksita”, gdje se nalazio Krizni štab Opštine Vlasenica. Naveo je kako je vidio optuženog Miroslava Kraljevića kako je tu dolazio u autima koji su oduzeti od Bošnjaka, te da je bio u uniformi.
Ovaj svjedok je ispričao kako su ga dva naoružana lica, koja su bila u uniformama rezervne policije, 2. juna odvela u “Sušicu”.
“Stražar je bio Garić Goran. Pitao me kako se zovem. Kada sam mu rekao ime, pitao me šta mi dođe Vehbija Karić. Rekao sam da nismo u rodu. Nakon toga me udario nogom u potiljak”, kazao je ovaj svjedok i dodao kako je u logoru bilo 200-300 ljudi.
Garić i Đorđe Ilić su bili među stražarima u logoru, naveo je svjedok. Za Garića je rekao da je imao ožiljak na licu, kao i da se optuženi hvalio da ga je dobio od metka u Vukovaru. Svjedok je u svom iskazu poimenično navodio imena ljudi koje su stražari u “Sušici” ubili kada su ih izveli iz hangara, kao i imena žena koje su silovane.
“Razni pripadnici srpskih oružanih snaga su dolazili u logor. Među njima su bili pripadnici jedinice pod kontrolom Miće Kraljevića. Neki od ljudi koje su izveli, nisu se vratili u hangar”, kazao je u izjavi svjedok koji je u “Sušici” bio do 9. augusta, kada je razmijenjen.
Iskazi su pročitani na suđenju Radenku Staniću, Miroslavu Kraljeviću i Goranu Gariću, optuženima za progon bošnjačkih civila u Vlasenici – protivpravna zatvaranja, ubistva, seksualna zlostavljanja, mučenja, nestanke i druga nečovječna djela počinjena tokom 1992. i 1993. godine.
Prema optužnici, Stanić je bio komandir Stanice javne bezbjednosti u Vlasenici, Kraljević komandir specijalnog voda, a Garić policajac. S njima je bio optužen i Mane Đurić, ali je zbog smrti postupak u odnosu na njega obustavljen.
Zaštićena svjedokinja VS-30, čiji je iskaz također pročitan, navela je kako su joj muža s punkta u policijsku stanicu odveli pripadnici rezervne policije. Navela je kako je nekoliko puta pokušala doći do načelnika policije Đurića na razgovor, ali da je policajci nisu pustili. Kasnije je saznala da je njen muž u zatvoru kod Suda, “gdje mu je nosila hranu i haljine”, te da su ga jednom prilikom iznijeli pretučenog.
Navela je kako su njene kćerke s djecom, a kasnije i ona, odvedene u “Sušicu”.
Iz Odbrana su rekli kako će istaći prigovore kada svi iskazi svjedoka koji su preminuli budu pročitani.
Suđenje se nastavlja 26. novembra.
