Svjedok s mjerama zaštite, koji je iskaz dao videolinkom iz Suda Bosne i Hercegovine, rekao je kako je 18. januara 1993. bio napad HVO-a na selo Hrasnica. Naveo je kako je dio naroda uspio da pobjegne prema Duratbegovom Docu prije nego je selo opkoljeno. Narod koji je zarobljen je vođen prema jednoj kući u centru sela.
“Moja grupa je zadnja privedena. Dolazili su nam nekoliko puta članovi porodice da nas nagovore da se predamo. Rekli su da će njih likvidirati ako to ne učinimo”, ispričao je svjedok i naveo da su se odlučili predati i da su imali ranjenika kojeg su ponijeli sa sobom.
Rekao je kako ih je grupa vojnika HVO-a zaustavila i pitala za oružje, te da su im rekli da je ostalo u kući.
“Naišli smo na drugu grupu HVO vojnika ispred jedne kuće. Jedan od njih je iskoračio i vrisnuo da požurimo. Nakon toga se čuo pucanj. Okrenem se i vidim dvojica leže. Rekao nam je da ne gledamo ako neće da nas pogodi”, prisjetio se svjedok i dodao da su išli do kuće gdje su bili zarobljenici, odakle su odvednei u logor “Trnovača”.
Na pitanje sutkinje je pojasnio kako je čovjek koji je ubijen Sejo Gurić, a da je ranjen Asim Gurić, kojeg je on previo. On je naveo kako misli da je u njih pucao Perica Kustura, kojeg je prepoznao po glasu i stasu, navodeći da je specifično izgovarao slovo “r“. Svjedok navodi kako mu je i Asim Gurić rekao da je “Seju ubio Kustura“.
Sud BiH je u julu 2014. godine potvrdio optužnicu koja Kusturu tereti da je počinio ubistvo i nanio povrede tjelesnog integriteta pripadnicima Armije BiH, koji su zarobljeni prilikom izvođenja napada HVO-a na mjesto Hrasnica, općina Gornji Vakuf. Kustura je bio nedostupan pravosudnim organima BiH, prije nego je predmet preuzelo pravosuđe u Hrvatskoj.
Odbrana je pitala gdje se nalazio u odnosu vojnike na koje je pucano, a svjedok je rekao da je bio dva do tri metra ispred. Odbrana je potom podsjetila na iskaz iz 2008. godine, kada je rekao da je bio udaljen deset metara, na šta je svjedok replicirao da se ovog događaja sve manje sjeća. Naveo je svjedok i kako se ubistvo desilo 50 metara od rampe gdje su dovodili zarobljene, ali se nije mogao sjetiti tačno čija kuća je bila.
Odbrana se pozvala na iskaze drugih svjedoka – od kojih je jedan rekao kako Kustura nije bio prisutan, a drugi da su Gurići otišli da puste stoku, na šta je on odgovorio da ostaje pri svom iskazu. Dodao je i kako je Kustura bio maskiran, da je imao ratničke boje na licu.
Advokatica optuženog je pitala da li dopušta tvrdnju da ne zna ko je pucao u vojnike, na šta je svjedok odgovorio: “Ja pretpostavljam, a ne tvrdim da je bio Kustura“.
Nakon okončanja svjedočenja, prekinuta je veza sa Županijskm sudom u Zagrebu.
