Inicijativom za pretvaranje “Koštane bolnice” u muzej, građani i aktivisti pokreta “Stolac Glasno” nastoje izgraditi mjesto sjećanja, istine i pravde za sve zločine počinjene u ovom gradu, posebno u objektu koji je od maja do oktobra 1993. godine služio kao mjesto zatočenja građana bošnjačke nacionalnosti iz Stoca i okolnih sela.
Nekada nadaleko poznato lječilište za koštane bolesti, danas je napušteni objekat u kojem građani odlažu smeće, te jedno od 50 neobilježenih mjesta stradanja koja je Detektor mapirao u svojoj bazi Virtuelna sjećanja.
Član aktivističke grupe iz Stoca Nermin Bise pojašnjava da su inicijativu pokrenuli na osnovu sudski utvrđenih činjenica i svjedočenja da su se u Stocu dogodili strašni zločini, poput etničkog čišćenja, urbicida, silovanja i progona, te da su “Koštanu bolnicu” izabrali kao simbol tih zločina. Dodaje kako se nadaju da će očuvanjem “Koštane bolnice” očuvati i sjećanje na vrijeme ratnih sukoba, ali i na neki način pokrenuti društvo da gleda ka budućnosti.
“Kako ćemo se okrenuti budućnosti – tako što ćemo se sjećati onoga što se desilo, ali nikome ne zatvarati vrata, nikoga ad hoc isključivati, nego probati graditi budućnost na zdravim osnovama. Da se istini pogleda u oči, jednom se to mora desiti i želimo da se to dešava upravo u Stocu”, navodi Bise.
Aktivisti su inicijativom zatražili podršku i uvrštavanje ovog objekta u programe institucija kojima su se obratili, među kojima je gradonačelnik grada, Predsjedništvo BiH, kao i potpredsjednik Federacije, ali i osiguravanje trajnog očuvanja mjesta kolektivnog pamćenja, kroz adekvatne zakonodavne okvire.
Amer Đulić, kojeg su pripadnici Hrvatskog vijeća obrane (HVO) zarobili kao 17-godišnjaka u “Koštanoj bolnici” a koji je zatim proveo 233 dana u ovom, ali i logorima “Dretelj”, “Gabela” i “Heliodrom”, navodi kako ovakve inicijative za žrtve znače mnogo.
“Za sve nas koji smo prošli podrumske, mračne, tamne prostorije ‘Koštane bolnice’ to bi bila na neki način i satisfakcija… da se taj objekat ‘Koštane bolnice’, koja više nikada neće biti bolnica, prenamijeni i napravi memorijalni centar. To bi u ovom južnom dijelu države puno značilo za žrtve, za našu djecu, ali i sve one koji ne znaju stvarnu istinu o tome šta se dešavalo u Stocu”, govori Đulić.
Prema njegovim riječima, Gradska uprava Grada Stolac bivšim logorašima i građanima ne dozvoljava da objekat “Koštane bolnice”, koji je u vlasništvu države, pretvore u muzej ili memorijalni centar, koji bi služio kao sjećanje na ratne zločine u ovom dijelu države. Za Đulića je upravo takav podsjetnik važan jer bi služio kao opomena budućim generacijama.
Građani i aktivisti iz Stoca, koji su pokrenuli ovu inicijativu, zatražili su podršku od više instanci vlasti, od Gradske uprave u Stocu, pa sve do predstavnika građana na kantonalnom, entitetskom i državnom nivou. Također, zatražili su podršku i od Ureda visokog predstavnika u BiH, te Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari.
Direktor srebreničkog Memorijalnog centra Emir Suljagić kaže kako pruža punu podršku ovakvim projektima, čiji je cilj očuvanje sjećanja na zločine, žrtve, ali i počinioce zločina.
“Među ljudima koji su preživjeli ‘Koštanu bolnicu’ imam prijatelje i poznanike i inicijativa da se ‘Koštana bolnica’ memorijalizira ima moju punu podršku. Kako, na koji način, o tome treba da odlučuju oni koji su je preživjeli”, pojašnjava Suljagić.
Za njega je problematična i činjenica da u BiH, i 30 godina nakon okončanja rata, još uvijek postoje sredine i institucije koje ne dozvoljavaju izgradnju spomenika na mjestima stradanja.
“To samo može značiti da institucije o kojima govorite nisu načisto ili nisu nikako izašle na kraj s naslijeđem 1990-ih godina, da tako to kažem”, smatra Suljagić.
Bise dodaje kako je njihova borba za memorijalizaciju “Koštane bolnice” jedan od načina borbe protiv nepostojanja političke volje da se mjesta zločina obilježe na svim stranama, kako bi se društvo suočilo s prošlošću.
“Sva ta mjesta trebaju biti mapirana i označena, ne da bi se izjednačilo, nego da bi se činjenicama i istini pogledalo u oči”, navodi Bise.
Haški tribunal je u pravosnažnoj presudi šestorki utvrdio da su zločini počinjeni u Stocu i na više lokacija u ovoj općini, među kojima je i “Koštana bolnica”. Tom presudom je Jadranko Prlić, bivši predsjednik Vlade Herceg-Bosne, osuđen na 25 godina zatvora, dok su po 20 godina dobili nekadašnji ministar odbrane Bruno Stojić te bivši načelnici Glavnog stožera HVO-a Slobodan Praljak i Milivoj Petković. Bivši komandant Vojne policije i ministar MUP-a Valentin Ćorić je osuđen na 16 godina, a predsjednik komisije za razmjenu zarobljenika Berislav Pušić na deset godina zatvora.
Apelaciono vijeće Suda Bosne i Hercegovine je potvrdilo prvostepenu presudu kojom je Mile Pažin osuđen na godinu i po zatvora za nečovječno postupanje prema bošnjačkom civilu na području Stoca 1993. godine. Proglašen je krivim da je, kao pripadnik HVO-a i zapovjednik Civilne zaštite u Stocu, nečovječno postupao prema civilu u Kaplan Mahali.
BIRN BiH je ranije objavio Bazu sudski utvrđenih činjenica, gdje je, između ostalog, utvrđeno da su Bošnjaci hapšeni i držani u “Koštanoj bolnici”, školi u Crnićima te nekoliko drugih objekata u Stocu, nakon čega su prebacivani u druge zatočeničke centre pod kontrolom HVO-a i protjerivani, a njihova imovina uništena.
