Hasija Mehmedović rekla je da je brata Jusufa Sejmenovića posljednji put vidjela u porodičnoj kući, nekoliko dana prije nego što je nestao.
“On se meni tad požalio i rekao da im bacaju bombe, uznemiravaju i upozoravaju ih da napuste kuće jer trebaju nekim vojnim licima”, kazala je Mehmedović i potvrdila da je poznavala sve članove porodica Malagić i Sarajlić.
O tome da su ove tri porodice nestale čula je, kako je rekla, na radiju, jer je u to vrijeme živjela u Janji.
Prema njenim riječima, kasnije joj je sestra koja je živjela u istoj ulici kao i njen brat, ispričala da je jutro nakon odvođenja porodica vidjela ispred tri kuće vojnike u crnom, a potom je otišla u policiju da prijavi nestanak.
“Oni su joj rekli da su odvedeni i da ona njih više ne traži jer će proći onako kako su i oni prošli”, ispričala je Mehmedović.
Nakon izbjeglištva u Njemačkoj, vratila se u Bijeljinu te je saznala da su brat, snaha i njihovo dvoje djece odvedeni u Balatun i ubijeni. Rekla je da posmrtni ostaci dvanaestogodišnjeg Edina, sina njenog brata, nikad nisu pronađeni.
Svjedočila je na suđenju Živanu Miljanoviću, Stevi Bokariću, Jovici Petroviću, Mirku Simiću, Ljubi Markoviću, Slavenku Kočeviću, Zvonku Pržulju, Milenku Samardžiji i Kosti Staniću, nekadašnjim rukovodiocima i pripadnicima policijskih snaga iz Bijeljine i Sokoca kojima se na teret stavljaju odvođenja i ubistva 22 civila bošnjačke nacionalnosti iz naselja Bukreš u noći s 24. na 25. septembar 1992. godine.
Slobodan Kezunović kazao je da je bio pripadnik specijalne jedinice Ministarstva unutrašnjih poslova čiji je komandant bio Duško Malović.
Ispričao je da su u Bijeljinu došli u ljeto 1992. i bili smješteni u potkrovlju zgrade policije, a da su kasnije dobili kuću na korištenje.
Rekao je da su nosili maskirno-zelene uniforme, a da se ne sjeća da je u izjavi iz 2010. kazao da su nosili crno-bijele uniforme.
Negirao je da je poznavao ikoga iz državne bezbjednosti i rekao da je jedinica naređenja dobijala isključivo od Duška Malovića.
“Bio sam na relaciji Sokolac – Bijeljina. Ne znam oko toga, nisam bio i ne mogu ništa da kažem”, odgovorio je na pitanje tužioca Ivana Matešića o ubistvima tri bošnjačke porodice.
Rekao je da je kasnije čuo priče, ali da ne zna da se njegova jedinica dovodila u vezu s ubistvima. Tužilac Matešić je konstatovao da mu je svjedok u izjavi kazao da nije spreman reći šta je čuo o ubistvima.
Kočevićevom braniocu Miodragu Stojanoviću potvrdio je da je optuženi kasnije došao u jedinicu te da je morao proći obuku prije obavljanja bilo kakvih zadataka.
Svjedok Pane Tomić ispričao je da je bio pripadnik specijalne jedinice Duška Malovića te da im je prvi zadatak bio na Vracama, nakon čega su otišli na Jahorinu. Kazao je da je do augusta bio na dopustu zbog pogibije brata, nakon čega se pridružio jedinici u Bijeljini.
Rekao je da je u Bijeljini bio oko mjesec, a da se 15. septembra vratio na Sokolac i napustio jedinicu.
Kazao je da o ubistvima porodica nije znao do pojavljivanja u policiji u Sokocu, a da je detalje saznao od tužioca Matešića.
Suđenje se nastavlja 9. juna.
