Njima se na teret, prema 62 tačke optužnice, stavlja da su počinili zločine u improvizovanim zatvorima u Osnovnoj školi “Rade Kondić“, Osnovnoj školi u Perkovićima, te objektima “Silos“ i “Štalama“ Nove Trgovine nad civilima koji su protivzakonito zatvoreni bez sprovedenog sudskog postupka.
Ovi civili su, kako je pročitao tužilac Ljubo Badnjar, bili podvrgnuti nečovječnom postupanju, mučenju, različitim oblicima psihičkog, fizičkog i seksualnog zlostavljanja, odvođenju na prinudne radove, kao i ubistivima.
Babić je optužen u svojstvu komandira Treće čete Četvrtog bataljona Vojne policije Vitez pri komandi 111. brigade Hrvatskog vijeća obrane (HVO), Vrbić, Martić i Jozić kao pripadnici te čete, Markanović kao pripadnik 111. brigade HVO-a, te Mrkonjić u svojstvu načelnika Policijske uprave Žepče.
Babiću se, između ostalog, stavlja na teret da je od 24. juna 1993. do kraja marta 1994. učestvovao u protivzakonitom zatvaranju civila, te da je propustio da spriječi svoje podređene, kao i pripadnike 111. brigade, kojima su vojni policajci omogućavali ulazak u improvizovane zatvore, da svakodnevno i organizovano izvode zatvorenike i udaraju ih nogama, rukama, gumenim palicama, letvama, buzdovanima, strujnim kablovima, te bacaju na njih felge od automobila.
Prema jednoj od tačaka, neki zatvorenici su odvedeni i od tada im se gubi svaki trag, a jedan je od posljedica snažnog premlaćivanja preminuo u ljeto 1993. godine.
Na teret se Babiću stavlja i da nije poduzeo ništa da se usprotivi praksi izvođenja zatvorenika i slanja na obavljanje prinudnih radova na prvim linijama, gdje su bili maltretirani od strane pripadnika HVO-a, dok su neki bili pogođeni i ubijeni, a drugi ranjeni. Optužen je i za premlaćivanja zatvorenika.
Za udaranje zatvorenika optužen je i Vrbić, kako sam, tako i sa drugim optuženima ili pripadnicima Vojne policije. Jedna tačka ga tereti da je izdavao usmene naredbe drugim vojnim policajcima da se zatvorenici izvode i odvode na borbene položaje, a nekada ih je lično izvodio i bio u njihovoj pratnji, te u večernjim satima vraćao u zatvore.
Prema drugoj tački, Vrbić je u julu 1993. godine iz zatvora u Osnovnoj školi u Perkovićima izveo ispred škole jednog zatvorenika i tukao ga, te mu naredio da pase travu, a nakon što zatvorenik to nije mogao učiniti, optuženi mu je stajao na glavi i leđima oko pet minuta.
U optužnici se navodi, između ostalog, da su Martić i Jozić sa drugim vojnim policajcima početkom augusta 1993. godine, kada je iz ćelije “Šestica“ u “Silosu“ izveden jedan zatočenik, tukli ga po svim dijelovima tijela bacajući na njega kanistere sa vodom i točkove sa felgama.
Markanović se, između ostalog, tereti i da je sa drugim vojnim policajcima u julu 1993. godine, nakon što su dva zatočenika, prijeratna novinara, izvedena iz fiskulturne sale škole u Perkovićima tražio da improvizuju izvještaj sa ratišta, a nakon što su oni to odbili, optuženi ih je tukao s još jednim pripadnikom HVO-a. Jednom od ovih zatvorenika optuženi je, kako se navodi, odsjekao gornji dio lijeve ušne školjke.
I drugim optuženima se na teret stavlja da su tukli zatočenike sami ili sa drugim pripadnicima HVO-a. Martiću se na teret stavlja i da je početkom novembra 1993. godine u školi “Rade Kondić“ silovao jednu žensku osobu.
U uvodnoj riječi tužilac Badnjar je kazao da će Tužilaštvo navode optužnice dokazati sa više od 170 svjedoka, čitanjem zapisnika preminulih svjedoka, vještacima, kao i obilnom materijalnom dokumentacijom.
“Svjedoci će potvrditi i uslove u kojima su boravili u zatočeničkim objektima, kao i odvođenje na prinudne radove“, kazao je Badnjar, te dodao da će svjedoci govoriti i o seksualnom zlostavljanju i ubistvima.
On je naveo da se radi o teškom zločinu počinjenom u ovim objektima, te da će nekim svjedocima eventualno biti potrebne pauze.
“Smatramo da ćemo svim dokazima koje budemo izveli pred ovim sudom dokazati da su oni počinili ovo krivično djelo“, rekao je Badnjar.
Saslušanje prvih svjedoka zakazano je za 27. juni.
