Mirko Trivić je ispričao da je u julu 1995. bio na poziciji komandanta Druge romanijske brigade, kada su dobili naredbu iz Drinskog korpusa da popune sastav četa i budu u pripravnosti za ratna dejstva. Svjedok je naveo da je nakon toga bio naređenje da učestvuje u operaciji “razdvajanja enklave Srebrenica“, te da je 5. jula dobio konkretne zadatke koje je pripremao.
“Jednom maršutom smo stigli do Jasenovca. Tu nam je bilo istureno komandno mjesto (IKM). Jedinice su 9. jula izašle na linije. Nismo imali nikakvog otpora, stigli smo do izbjegličkog naselja Slapovići“, ispričao je svjedok.
On je rekao da je nakon referisanja dobio korigovane zadatke, te je 10. jula od komande Drinskog korpusa usmjeren prema Srebrenici u koju je ušao 11. jula.
“Oko 17-18 sati smo ušli u grad. Nisam imao prilike da vidim civile,“ rekao je svjedok.
Na pitanje branioca Miodraga Stojanovića da li je od 5. do 11. jula imao koordinaciju s Vlaseničkom brigadom, svjedok je rekao da ih nije sreo i da mu se “čini da nije angažovana“. Ispričao je i da je 11. jula ostao na osiguranju padina da ne bi bilo nekih iznenađenja, te se 12. jula vratio na IKM.
Svjedok je rekao da je dobio naredbu Radislava Krstića da u večernjim satima dođe na komandno mjesto Bratunačke brigade. Ispričao je da su tu večer imali sastanak na kojem je Ratko Mladić saopštio da treba iskoristiti dobro raspoloženje i naredio Krstiću da napravi plan ofanzivnih dejstava na enklavu Žepa, za šta jedinice trebaju biti spremne 14. jula.
“Kosorića sam 13. jula sreo prvi put u rejonu Krivača, kada smo dobili zadatak da podnesemo izvještaj o stanju i borbenoj gotovosti jedinica u IKM-u koje je bilo u mjestu Solila“, rekao je Trivić. Potom je ispričao kako su 14. jula svi bili na istoj radiovezi, te dan poslije izašli na položaje.
Poslije 16. jula, kako je rekao, dobili su konkretne zadatke.
“Mile Kosorić je bio s moje lijeve strane, na lijevom krilu s Vlaseničkom brigadom. Nije mogao da odlazi s tog prostora. Ja sam ranjen 29. jula kod Zlovrha i završio sam s angažmanom“, ispričao je Trivić.
Kosorić je optužen u svojstvu komandanta Vlaseničke brigade VRS-a. Ranije mu je suđeno s Momčilo Tešićem, nekadašnjim pripadnikom Vojne policije ove brigade, pravosnažno osuđenim na 18 godina zatvora zbog učešća u strijeljanju 17 muškaraca s područja Srebrenice u Mršićima kod Vlasenice u julu 1995. godine.
Ratko Mladić, bivši komandant VRS-a, u Hagu je osuđen na doživotni zatvor, između ostalog i zbog genocida u Srebrenici, a Radislav Krstić, nekadašnji komandant Drinskog korpusa VRS-a, na 35 godina zatvora za pomaganje i podržavanje genocida.
Tužilac Mersudin Pružan je pitao Trivića da li je prilikom ulaska u Srebrenicu vidio mrtva tijela, što je on negirao. Na pitanje šta je bilo sa civilima muslimanima, svjedok je odgovorio da se “zna sve, zna cijeli svijet“. Rekao je da je od komandanta korpusa dobio zadatak da uđe u Srebrenicu. Naveo je kako je Kosorića prvi put vidio 13. jula u rejonu Krivača u večernjim satima u IKM-u, gdje su komandanti brigada podnijeli izvještaj.
Govoreći o operaciji na Žepu, svjedok je rekao da je trebala početi 14. ali je, zbog odlaska Vinka Pandurevića zbog nekih problema, počela 16. jula.
Vinko Pandurević, bivši komandant Zvorničke brigade VRS-a, za pomaganje ubistava i progona srebreničkih Bošnjaka u Hagu je osuđen na 13 godina zatvora.
Na dodatno pitanje Odbrane, svjedok je pojasnio da su on i optuženi “za vidnog vremena došli na Solila, a vratili se po mraku“.
Suđenje se nastavlja 23. maja.
