Zaštićeni svjedok VR-5 kazao je da je bio vezista u Bišinskom bataljonu, čiji je komandant bio Burnjaković zvani Šicko, a njegov zamjenik optuženi Vitomir Pepić. Naveo je da je jedne prilike 1995. pred komandu došlo više vozila i da je vidio korpusnu Vojnu policiju, a na jednom kamionu zarobljenike sa povezima na rukama i očima.
“Samo sam izašao i pogledao. Tuče ih Vojna policija vezane. Ja sam pobjegao da ne gledam”, prisjetio se VR-5.
Ispričao je da je tu došao Vujadin Popović, koji ga je pitao da im pokaže gdje je Hašimova rupa, kako bi tamo likvidirali zarobljenike. Svjedok je rekao da je to odbio.
“On je otišao kod komandanta”, naveo je svjedok i dodao da je Popović pričao sa Šickom oko pola sata i da je tog dana vidio i Pepića.
Svjedok je rekao da se Hašimova rupa nalazi oko kilometar od komande u Bišini i da su vozila otišla. Naveo je da je jedan vojnik otišao s njima da im pokaže lokaciju.
VR-5 je kazao da je čuo da je jedan zarobljenik skočio u jamu i da je neko za njim bacio bombu. Ispričao je kako je poslije nekoliko dana čuo da je bilo strijeljanje zarobljenika i na lokalitetu Krajevi. Dodao je da je kasnije prolazio tim područjem i primijetio garderobu i zdravstvene knjižice.
Ratko Vujović, Ljubomir Vlačić, Vitomir Pepić, Milovan Ognjenović, Goran Višković, Željko Dupljanin i Vlastimir Golijan optuženi su za pomaganje u genocidu u julu 1995. godine. Optužnica obuhvata pogubljenja 65 zarobljenika u drugoj polovini jula, nakon napada na Srebrenicu, na lokacijama na području Bišine u Šekovićima i kod Piskavice u Vlasenici.
Vujadin Popović je, u svojstvu pomoćnika komandanta Drinskog korpusa za bezbjednost, u Haškom tribunalu osuđen na doživotni zatvor za genocid u Srebrenici.
Na pitanja Vujovićevog branioca Cvijetina Adamovića, VR-5 je rekao da na oznakama nije pisalo “korpusna Vojna policija” već samo “Vojna policija”.
Potvrdio je da je poznavao Popovića i da je on bio iz tog kraja. Branilac Petko Pavlović je sugerisao da je Popović mogao znati gdje je Hašimova rupa, na šta je svjedok kazao da to ne zna.
Potvrdio je da nisu imali veze preko “motorole” sa Šekovićima, gdje je bila brigada.
Nezira Pašić posvjedočila je kako je sa suprugom Zijom Pašićem i bratom Admirom Ibrahimovićem izbjegla iz Bratunca u Srebrenicu, gdje su u julu 1995. bili izloženi konstantnim napadima. Rekla je da je pomagala u bolnici, gdje je bilo dosta ranjenika. Navela je da se, kada su srpske snage 11. jula ušle u Srebrenicu, rastala sa suprugom i bratom, koji su otišli prema šumi.
“Kod bolnice smo se pozdravili. Ja sam otišla u Potočare… Dvije noći smo proveli u fabrici”, kazala je Pašić.
Dodala je da je krenula jednim od autobusa i da je uz put vidjela mnoštvo zarobljenika. Od preživjelih je čula neke detalje u vezi sa suprugom i bratom.
“Znam da je brat bio ranjen i da ga je Zijo nosio”, rekla je svjedokinja.
Navela je da je 2007. pozvana na identifikaciju i da je po garderobi shvatila da su pronađeni posmrtni ostaci njenog brata i supruga. Rečeno je da su ekshumirani iz neke jame u Šekovićima.
Na pitanja Odbrana, potvrdila je da je njen suprug bio u Armiji BiH, a da je brat pomagao vojsci kopajući rovove. Kazala je da u julu nije vidjela minobacače koji su iz Srebrenice otvarali vatru na srpske položaje.
Na ročištu je tužilac Tarik Crnkić iznio zahtjev za određivanje mjera zabrane Golijanu, koji je izašao sa odsluženja zatvorske kazne. Golijan je ranije osuđen na 15 godina zatvora za učešće u ubistvima zarobljenika u Branjevu u svojstvu pripadnika Desetog diverzantskog odreda.
Suđenje se nastavlja 28. marta.
