Kćerke optuženog Mujagića, Lejla Dizdarević i Zineta Ožegović, navele su da su krajem jula 1994. imale 13, odnosno 14 godina i da su živjele s majkom, djedom, sestrama i braćom u porodičnoj kući, iz koje je u ovom periodu odveden djed i sedamnaestogodišnji brat.
“Peti korpus je upao, zarobili su djeda i brata. Otac je došao ujutro, pucanje se smirilo. Oko podne galama, pucnjava. Otac je bio u kući, stric Husnija je potrčao: ‘Eno ga, eno ga’”, opisala je svjedokinja Dizdarević kako je stric, noseći pušku, otišao do vojnika i udarao ga.
Kako je navela, sve su gledali s prozora, a stric je, udarajući vojnika, slomio pušku, koju je opisala kao “papovku”. Zatim su djeca, otac i mati, kazala je, izašli iz kuće i optuženi Mujagić je zaustavio maltretiranje zarobljenika te su donijeli zavoje i pružili mu pomoć.
Svjedokinja Ožegović se prisjetila da je zarobljenik bio ranjen u lijevu nogu. Izjavila je da je nakon rata dolazilo do napada na njihovu i stričevu kuću, a to je, kako su tada čuli, bila osveta zarobljenika. Sudskom vijeću je potvrdila da to niko nije prijavio.
Obje svjedokinje su Vijeću potvrdile da je udaljenost od kuće do potoka do 50 metara i da su mogle vidjeti šta se dešava. Izjavile su da je njihov otac zarobljenika samo pitao gdje mu je sin.
Svjedok Šaban Grahović je naveo da je optuženi Mujagić izašao iz kuće nakon što je zarobljenik doveden u njegovo dvorište, te da noću nije spavao u kući. Vijeću je potvrdio da Mujagić i njegov brat tada nisu bili mobilisani. Izjavio je da je zarobljenik odbacio pušku i podigao ruke, držeći bombu koju nije vidio.
Na pitanje tužiteljice Ornele Cerić Mrenice kako je moguće da je civil krenuo zarobiti vojnika, a ne vojska koja je bila prisutna, svjedok je odgovorio da su se bojali da ima još vojnika Petoga korpusa.
Svjedok Rasim Miljković je objasnio da pušku kod zarobljenika nije mogao vidjeti.
“Nisam vidio nego je pričao. Ali je bilo logično da vojnik ima pušku, pucao je na nas. Nisam vidio pušku jer ju je bacio ispred sebe”, naveo je svjedok.
Svjedoci su izjavili da nisu vidjeli kako je zarobljenik ranjen.
Oni su svjedočili na suđenju Sulejmanu Sefiću, Mehmedu Brkiću, Senadu Sarajliji, Jasminu Ćoragiću i Ali Mujagiću, optuženima u svojstvu pripadnika Narodne odbrane Autonomne pokrajine Zapadne Bosne za zločin nad vojnicima Petog korpusa Armije BiH na području Velike Kladuše 29. jula 1994. godine. S njima se sudilo i Hilmiji Begiću, ali je postupak protiv njega razdvojen zbog bolesti.
Vještak Dževad Durmišević izjasnio se na okolnosti sačinjavaja nalaza i mišljenja o rani zarobljenog vojnika i kazao da se ne može reći sa koje udaljenosti je pucano, iz kojeg oružja, niti kakva je rana.
Odbrana Mujagića je odustala od saslušanja dva preostala svjedoka, kao i Odbrana Mehmeda Brkića, koji će svjedočiti u svoju korist.
Sud je prihvatio prijedlog Tužilaštva za saslušanje dodatnog svjedoka na ročištu 13. marta, kada će biti saslušani vještaci i priloženi preostali dokazi Odbrana.
