Himzo Selimović. Izvor: BIRN BiH
Selimović je ispričao da je do rata radio kao načelnik Stanice javne bezbjednosti Foča, a potom u Goraždu, gdje mu je rečeno da je raspoređen na operativne poslove suzbijanja ekstremističke djelatnosti u Službi državne bezbjednosti.
“Radio sam te poslove krajem 1992. i početkom 1993. Čelni ljudi komande zbog nedostatka kadra dogovorili su da inspektori pomognu komandantu Eminu Imamoviću na poslovima iz nadležnosti vojne bezbjednosti, uključujući i saslušanje srpskih vojnih zarobljenika“, rekao je Selimović i naveo da su zarobljenici bili u zgradi nekadašnjeg Zavoda za osiguranje imovine i lica (ZOIL).
Rekao je da je razgovarao s nekoliko zarobljenika na “profesionalan način“ i nikad više od jednom sa istom osobom.
Potvrdio je da je bio član Komisije za razmjenu ratnih zarobljenika od marta 1993. godine i da je uspostavio kontakte sa “srpskom stranom“.
Na pitanje svog branioca Slaviše Prodanovića, rekao je da je rok za saslušanje zarobljenika bio do 20 dana, a da su zarobljeni 21. januara 1993. godine.
Negirao je da je ispitivao i pretukao Vladimira Stjepovića i rekao je da su svi zarobljenici ispitani dok je Emin Imamović bio načelnik Službe vojne bezbjednosti, a Selimović je na tu funkciju došao 16. jula 1993. godine.
“Nikad nisam razgovarao s Vladimirom Stjepovićem, niti sam prisustvovao ispitivanju, niti sam dobio informaciju da je neko od zarobljenika zlostavljan“, rekao je Selimović.
Naveo je da je Stjepović kasnije razmijenjen, iako je, kako Selimović tvrdi, bio pripadnik formacije “Beli orlovi“ i bio na ratištima gdje su počinjeni zločini. Selimović je rekao da ne isključuje mogućnost da je Stjepović pretučen, ali da on za to nije znao.
Potvrdio je da je Branka Arsića ispitivao jednom na okolnosti nestanka Bošnjaka u Rudom, kao i Ljubinka Arsića, ali da ih nije pretukao, niti je prisustvovao njihovom zlostavljanju.
Selimović je kazao da je Vojnoj policiji naređeno da obezbjeđuje zarobljenike od “opravdanog revolta građana“, kada su “srpske snage probile liniju i kad je svaki vojnik bio bitan“.
Dio svjedočenja Selimovića bio je zatvoren za javnost.
Za zločine počinjene od 1992. do 1994. nad zarobljenicima na području Goražda i Višegrada sa Selimovićevim su optuženi i Ćamil Ramić i Ramiz Mićivoda. S njima se sudi i Mehmedu Dobrači, kome su na teret stavljeni zločini nad zarobljenicima i civilima počinjeni 1995. godine na području Rogatice i Goražda.
Tužiteljica Marijana Čobović pitala je Selimovića da li mu je Emin Imamović bio naređeni i da li mu je podnosio izvještaje, na šta je optuženi rekao da jeste u dijelu kada je pomagao Vojnoj policiji.
Ponovio je da nije vidio zlostavljanja niti o njima bio informisan, te rekao da nije izdavao naredbe Vojnoj policiji.
Suđenje se nastavlja 2. decembra.
