Draškić i Manojlović: Uložena žalba na oslobađajuću presudu

Tužilac Adis Nuspahić je u obrazloženju žalbe na prvostepenu presudu kazao da je Sud BiH poklonio vjeru svjedoku A-1, jedinom koji je preživio, ali da njegov iskaz nije u cijelosti uvažio u pogledu prisustva optuženih tokom strijeljanja.

Nuspahić je rekao da je obrazloženje Vijeća – da su optuženi mogli izaći iz dvorišta kada su civili legli na zemlju i da ih tom prilikom nisu mogli vidjeti – pogrešno, jer ne postoji nijedan dokaz da su napustili dvorište u kojem su okupili civile za strijeljanje.

“Sud je na isti način mogao reći da su optuženi prije strijeljanja pali u nesvijest i da nisu krivi, iste bi dokaze imali kao i za trenutnu tvrdnju”, kazao je Nuspahić, dodavši da tokom postupka nikada nije bilo sumnje da su optuženi napustili dvorište niti dokaza koji su ukazivali na to, te da ga je ta odluka Suda u presudi iznenadila.

Rekao je da je svjedok A-1, koji je preživio, kazao da je prije strijeljanja optuženi Draškić od njega tražio da isprazni džepove i da mu je prijetio da će ga zaklati, ali da ga je u tome spriječio Marinko Vidović govoreći “hajmo, momci, malo brže”.

Tužilac je tokom obrazlaganja ponovo prikazao crteže lica mjesta iz 2021. i prvi crtež sačinjen četiri godine nakon zločina, na kojima je pokazivao da je jedini ulaz u dvorište gdje su ubijeni civili bio kroz kapiju koju je svjedok A-1 vidio, tvrdeći da bi isto tako vidio i optužene da su napustili dvorište prije strijeljanja.

“Ako i nisu osuđeni jer ih svjedok nije vidio da pucaju, Sud je mogao umanjiti krivično djelo jer su pomagali i bili prisutni”, rekao je on.

Tužilac je podsjetio da je presudom dokazano da su optuženi bili na mjestu stradanja, iako su Odbrane tokom cijelog postupka dokazivale da optuženi nisu bili u selu tog dana.

Branilac Draškića, advokat Miodrag Stojanović, kazao je da on i danas vjeruje i tvrdi da njegov branjenik nije bio prisutan i da prvostepenu odluku smatra ispravnom, tražeći da se žalba Tužilaštva BiH odbije kao neosnovana.

“On se meni i danas kune u unučad da je nevin. Ja mogu umrijeti ali neću saznati da li je on tog dana bio tu, ali smo iznosili dokaze kojim smo to uspjeli dokazati”, rekao je Stojanović.

Stojanović je naveo da je van sudske prakse da se presude donose na osnovu iskaza jednog svjedoka i da Tužilaštvo traži od Suda da radi njihov posao mijenjajući kvalifikaciju zločina koji su namjeravali dokazati.

Odbrana Manojlovića se složila s odgovorom Stojanovića.

Sud Bosne i Hercegovine je u decembru prošle godine oslobodio Draškića i Manojlovića optužbi za zločin protiv čovječnosti na području Ilijaša. Njima se na teret stavljalo da su – kao pripadnici Interventnog voda Teritorijalne odbrane, kasnije Ilijaške brigade Vojske Srpske Republike – počinili progon nesrpskih civila u Lješevu kod Ilijaša u junu 1992. godine.

Prema presudi, Sudsko vijeće nije moglo izvan razumne sumnje utvrditi da su dvojica optuženih 5. juna 1992. učestvovala u ubistvima 20 civila u Lješevu. Za Vijeće je nesporno da je izvršen napad na Lješevo, da su civili koji su pronađeni u selu odvedeni u logor, a da je grupa od njih 20 ubijena u dvorištu jedne kuće, kao i da su dvojica optuženih bila u selu tog dana.

Apelaciono vijeće Suda BiH će odluku donijeti u zakonom predviđenom roku.