Vijest

Na mladima čuvanje žrtava genocida u Srebrenici od zaborava

10. Jula 2024.14:26
Prenošenje istine o Srebrenici postaje odgovornost mladih generacija, koje istinu o onome što se dogodilo u julu 1995. moraju sačuvati od zaborava, rečeno je na konferenciji “Osnaživanje kroz sjećanje: Održavanje međugeneracijske odgovornosti”.

Konferencija “Osnaživanje kroz sjećanje: Održavanje međugeneracijske odgovornosti”. Foto: BIRN BiH

Munira Subašić, predsjednica Udruženja Pokret “Majke enklava Srebrenica i Žepa”, na konferenciji održanoj u Memorijalnom centru Srebrenica pred obilježavanje 29. godišnjice genocida, kazala je kako je prvenstveno bila odgovornost na nanama da sačuvaju žrtve genocida od zaborava, prenoseći svojim unucima istinu. Kako je navela, unučad majki Srebrenice će sada nastaviti putem koji su one počele.

“Mislim da smo dosta uradili, probudili smo svijet, dokazali smo da se desio genocid, i to nepravedan, i to naša unučad znaju i oni će da nastave taj put, put istine, put pravde”, izjavila je Subašić.

Dodala je da su majke u Ujedinjenim nacijama (UN) zamolile sve ambasadore koji su glasali za Rezoluciju o genocidu u Srebrenici da u školski sistem u svojim državama uvedu predmet o genocidu te da naprave cvijet Srebrenice koji će biti postavljen ispred UN-a, kao i u svim zemljama koje su bile sponzori Rezolucije.

Za Emira Suljagića, direktora Memorijalnog centra Srebrenica, odgovornost je termin i pojam koji nije pretjerano ukorijenjen u našoj kulturi.

“Ovdje ljudi teško preuzimaju odgovornost, odnosno vrlo teško se suočavaju s odgovornošću. Ova konferencija je organizovana, između ostalog, s ciljem da sve nas, cijelu ovu generaciju, podsjeti na to da imamo odgovornost, da su neki ljudi prije nas prihvatili svoju odgovornost, ako ništa drugo, barem toliko da prenesu ono što su preživjeli, ono što su vidjeli, ono o čemu su svjedočili. Ta odgovornost je sada na nekim novim generacijama, a prije ili kasnije, doći će vrijeme kad neće među živima biti nikoga ko je preživio Srebrenicu, i tek tada će to postati odgovornost svih nas”, pojasnio je.

Kako je rekao, ova konferencija je sazvana s ciljem da podsjeti da je genocid u Srebrenici zajednička stvar te da je nužno podijeliti uloge.

“Ne može Srebrenica zauvijek ostati pitanje odgovornosti samo onih koji su preživjeli, ako je zajednička stvar, hajde da vidimo gdje su i zajednički napori, da se ona komemorira, da se upamti. Srebrenica je u tom smislu samo centar gravitacije, to se odnosi i na opsadu Sarajeva, to se odnosi i na Kapiju, to se odnosi na Hercegovinu, na Mostar”, naveo je.

Ajna Jusić, predsjednica Udruženja “Zaboravljena djeca rata”, kazala je kako je krajnje vrijeme za ujedinjenje snaga, s ciljem ostavljanja jasne poruke budućim generacijama protiv čega je potrebno boriti se te ih naučiti da povreda drugog i drugačijeg nužno ostavlja posljedice, koje nikom ne donose dobro.

“Smatram da ovo što se desilo ovdje i ono što je preživjela BiH jeste naslijeđe koje mora biti istinito i adekvatno preneseno”, kazala je Jusić te dodala i kako kod nje postoji strah da će mlađe generacije, s puno drugačijim stavovima, vrijednostima i ideologijama, krenuti putem zaborava.

Melani Cammett, profesorica političkih nauka na Univerzitetu Harvard u Sjedinjenim Američkim Državama, navela je kako je nužno obilježavati i pamtiti ono što se desilo u prošlosti, kako bi se mogli rješavati problemi sadašnjosti i budućnosti.

“Nove generacije moraju da rade na osnaživanju drugih ljudi, da pamte ove bitne dane kako bi gradili neke nove generacije koje su osnažene, ne samo da se sjećaju i pamte već da kreiraju nešto konstruktivno u društvu”, pojasnila je Cammett.

Prema njenim riječima, mladi su zainteresovani za ovu temu, a postoji i veliki broj onih koji su prvi put nedavno čuli za Srebrenicu i odmah dobili želju da je posjete i nauče nešto više.

Freddy Mutanguha iz Kigali memorijalnog centra, koji je kao tinejdžer 1994. preživio genocid u Ruandi, izjavio je kako je te godine izgubio roditelje i četiri sestre.

“Preživio sam sa svojom jednom sestrom i danas pokušavam da ponovo izgradim svoj život. Biti preživjeli zapravo je biti živa memorija. Ovdje smo da ispričamo priču o tome šta se desilo s nadom da će svijet razumjeti te pogreške živih bića te spriječiti da se ponove u budućnosti”, zaključio je.

Aida Trepanić