Boško Peulić, Slobodan Župljanin i Janko Trivić. Foto: BIRN BiH
Svjedokinja Šaha Liković je u jednom od iskaza, koji je u sudnici pročitao tužilac Mersudin Pružan, navela da je s porodicom živjela u Dabovcima i da je napad na njeno selo počeo kada je bio Kurban-bajram.
“Sin Omer je došao da podijeli kurbane, uzeo je i krenuo u svoje naselje Vrbanjce, gdje je živio. Nije se nikad vratio, do danas ne znam gdje je”, navela je svjedokinja u izjavi.
Ona je u iskazima navela da su joj ubijeni muž i tri sina, da posmrtne ostatke nikada nije pronašla, kao ni većine komšija iz okolnih sela za kojima se traga.
Nakon jednog od upada u selo, kada su pretukli njene sinove pred njom, Liković je opisala da su žene i djecu uputili prema kamionu, a muškarce odveli u štalu Hamida Šabanovića iz koje je začula rafale, a nakon toga vidjela i dim.
“Nas su potrpali u kamion sa zelenom ceradom, bio je prepun da se ne može disati. Jedna žena je napravila rupu u ceradi da zrak uđe. Onda su nas doveli u pilanu gdje sam vidjela svašta”, navela je ona u ranijem iskazu.
U oba iskaza koje je tužilac pročitao, Liković opisuje cjelonoćna odvođenja žena i djevojčica na silovanje, te loše uslove u pilani koja je služila kao logorski objekat.
“Noć kad padne, ulaze sa šibicama i upaljačima, izvode mlađe žene, djevojke, pa i djevojčice maloljetne“, kazala je ona.
Tužilac je, uz zaštitu identiteta silovanih djevojčica koje u tom trenutku nisu imale više od 13 godina, kazao da je u pitanju veći broj žena, djevojaka i maloljetnica.
Za progon na području Kotor-Varoši – ubistvima, deportacijom, zatvaranjem, mučenjem, silovanjem i tjeranjem na prinudni rad – sudi se Bošku Peuliću, Slobodanu Župljaninu, Manojlu Tepiću, Janku Triviću i Nedeljku Đekanoviću.
Prema optužnici, Peulić je bio komandant Treće taktičke grupe Vojske Republike Srpske, Župljanin komandant Drugog bataljona 22. brigade, Trivić komandant te brigade, Tepić komandant Teritorijalne odbrane Kotor-Varoš, a Đekanović predsjednik Opštine.
Peulićev branilac Miodrag Stojanović je komentarišući pročitane iskaze naveo da svjedokinja nije pominjala jedinicu kojoj je pripadao optuženi, kao i da on nije bio u obezbjeđenju objekta gdje su vršena silovanja.
Svjedok Redžep Pečulić je u izjavi kazao da je živio u Bečićima i da su mu dva sina ubijena tokom napada na selo i pokušaja bijega u druga sela. Prvi sin stradao je kada su se nakon napada na kolonu podijelili u dvije grupe.
U izjavi je opisao da je njegova grupa s drugim sinom krenula prema Grabovici, da su se predali srpskoj vojsci, zatim odvedeni u školu u ovom mjestu, gdje mu je sin ostao.
“Mene su prozvali da izađem. Ispred je bio autobus, a okolo žene Srpkinje, počele me kamenovati i govoriti pogrdne riječi. Nisam mogao da se proguram da uđem u autobus, pomogao mi tada vozač Mile Zarić kojeg sam poznavao odranije“, navodi se u izjavi.
Pružan je pročitao i iskaze preminulih svjedoka Mate Markovića, Muje Pašića, Ljuboja Arsenića kao i Dušana Kerezovića, na okolnosti napada na sela, odvođenja i maltretiranja.
Marković je u iskazu opisao odvođenje iz naselja Čepak, koje je prije rata bilo uglavnom naseljeno bošnjačkim i hrvatskim stanovništvom, te premlaćivanje u zgradi policije.
“Sina Dominika su toliko tukli da mu se koža s leđa gulila. (…) Nismo mogli doktoru poslije puštanja da idemo, nego smo se liječili kući. Dominika smo previjali kožicom zeca“, kazao je u iskazu.
Mujo Pašić je izjavio da ga je po zarobljavanju ispitivao Slobodan Župljanin za kojeg je saznao od drugih zarobljenika da je komandant. On je u iskazu i nakon više pitanja odgovorio da nije bilo maltretiranja tokom ispitivanja.
Nastavak suđenja je 31. maja.
